Andrija Maurović

Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.), crtač stripova, često zvan ocem hrvatskog stripa.

Prigodna poštanska marka u čast Andrije Maurovića, autor: Danijel Popović

Strip "Seoba Hrvata" iz 1943. godine

Dana 29. ožujka 1901. rođen je Andrija Maurović. Ćaća hrvatskog stripa je došao na ovaj svijet u mjestu Muo kod Boke Kotorske. Obitelj Maurović se otprilike pet godina kasnije seli u Dubrovnik gdje Maurović odrasta i počinje slikati.

Sa školovanjem nije imao pretežnog uspjeha ali nadnaravni, kasnije reći će mnogi bravoruzni dar slikanja i crtanja mu omogućuju završetak školovanja. Morao je obećati kako će upisati Akademiju i svi nedostaci u znanju su mu bili oprošteni.

Podršku u obitelji nije baš nalazio ali to ga nije smetalo jer je motive koje je vidio oko sebe izvrsno mogao reproducirati na toj intrigantnoj bijeloj površini koju je valjalo popuniti.

Majka ga je sa zebnjom gledala dok slika prizore anarhista i pitala se što će biti s njenim Androm. Ali za Maurovića nije bilo zime, probno prodaje jednu sliku, prizor brodolomca za kojeg se ne zna gdje je završio.

Nakon glumačke avanture u Sarajevu upisuje tadašnju Akademiju likovnih umjetnosti. No to nije bilo lako, odlazi direktno Meštroviću i isti prilikom pregleda Maurovićeve mape zadovoljno počinje klimati glavom, Andrija je upao.

Po savjetu Iva Vojnovića upisuje se na Likovnu akademiju u Zagrebu, gdje zarađuje za život izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige (osobito za nakladu St. Kugli).

Onodobna pravila akademije branila su studentima takav rad pa Andrija ubrzo dolazi u sukob s upravom, a nešto kasnije, iako je bio među najboljim studentima crteža, napušta studij i potpuno se posvećuje ilustratorskom radu, najviše u novinama i časopisima Jutarnji list, Novosti, Koprive, Ženski svijet i Kulisa.

Predratni stripovi

Prvi mu je strip, Vjerenica mača, objavljen 1935., a u sljedeće dvije godine pojavit će se velik broj Maurovićevih stripova, među kojima su:

• Podzemna carica
• Ljubavnica s Marsa
• Trojica u mraku
• Sedma žrtva
• Kugina jahta
• Gospodar zlatnih bregova
• Sablast zelenih močvara
• Ognjem i mačem
• Zlatarevo zlato

Na oblikovanje i dramaturgiju nekih Maurovićevih stripova utjecali su i tada popularni westerni. Stvorio je galeriju likova koji će se, što je inače rijetko za Maurovića, ponavljati u nekoliko stripova: tajanstvenog pravednika Crnog Jahača, pjesnika lutalicu Tajanstvenu Smrt i simpatičnog tvrdoglavog starca Starog Mačka.

Ratno doba

U doba NDH Maurović surađuje u Zabavniku braće Neugebauer i Marcela Čuklija, gdje se, između ostalog, posvećuje i nacionalnoj tematici pa su tako među njegovim djelima i:

• Seoba Hrvata
• Ahura mazda
• Grob u prašumi
• Braća Seljan
• Knez Radoslav
• Tomislav
• Zlatni otok (nastavio Walter Neugebauer nakon Maurovićevog odlaska u Partizane)

1945. nadalje

Nakon rata, u Jugoslaviji strip biva kratkotrajno zabranjen kao "kapitalistička tvorevina koja kvari mladež", ali već 1951. Maurović ponovno crta u omladinskim listovima Horizont i Horizontov zabavnik, pa se tako pojavljuju:

• Meksikanac
• Opsada Zadra
• Tri dječaka
• Jahači rumene kadulje

Grob Andrije Maurovića na zagrebačkom Mirogoju.

Od 1955. surađuje u novopokrenutom Plavom Vjesniku gdje objavljuje Hajdučku pjesmu, a početkom šezdesetih i veći broj stripova u boji:

• Biser zla 1960/61.
• Kišova zagonetka 1960.
• Djevojka sa Sijere
• Uglomi gospodar pećina
• Rankov odred i
• adaptaciju Šenoine Čuvaj se senjske ruke 1962/63.

Među Maurovićeve adaptacije književnih klasika spada i Grička vještica, scenaristička suradnja s Walterom Neugebauerom, objavljena u nastavcima u Večernjem listu krajem pedesetih.

Posljednjih godina života Maurović napušta klasični strip i posvećuje se biblijsko-erotskim motivima.