Frano Meneghello Dinčić

Frano Meneghello Dinčić (Kotor, 28. veljače 1900. – Beograd, 1986.), je hrvatski, srpski, crnogorski i jugoslavenski medaljer i kipar iz Dalmacije.

MEDALJA II BEOGRADSKE GIMNAZIJE

Rodio se u pomorskoj obitelji, podrijetlom s Hvara. Živio je u Splitu gdje završava Školu primijenjenih umjetnosti a kasnije i akademiju u Pragu, u klasi profesora Otakara Španiela.

Dodatno je oplemenio svoje vještine u Parizu i Münchenu. Prije odlaska za Beograd – 1928. g. – radio je od 1922. do 1924. kao predavač u Splitu.

Bio je član Društva likovnih umjetnika Srbije. Meneghellovo umjetničko stvaralaštvo ostvario se u reljefnomu modelarenju, uključivo i plastičnoj portretistici, što je osiguralo kakvoću njegovim portretnim medaljama, spomenicama (spomen-medaljama), plaketama i spomenicima.

Istraživanja Vladete Vojinovića pokazala su da je Orden narodnog heroja (tip 2.), izrađivan u zagrebačkomu IKOM-u, oblikovao upravo Frano Meneghello Dinčić.

Neki radovi

Poprsje

• Nikola Tesla, na Karlovom sveučilištu u Pragu – 1933.

Poznatije medalje

• »Autoportret« – 1949.
• »Tito« – 1961.

Novac

• Novac Petra II. Karađorđevića – 1938.

Spomenici

• Spomenik poginulim ratnicima u Balkanskim i u Prvomu svjetskomu ratu, podignut 1928. u Zaječaru.
• Spomenik Šapčanima poginulim u Prvomu svjetskomu ratu, s brončanom skulpturom srpskoga vojnika.

Značajniji reljefi

• »Na zgarištu«
• »Pogreb«
• »Mira« – 1946.