Frano Meneghello Dinčić
Frano Meneghello Dinčić (Kotor, 28. veljače 1900. – Beograd, 1986.), je hrvatski, srpski, crnogorski i jugoslavenski medaljer i kipar iz Dalmacije.
MEDALJA II BEOGRADSKE GIMNAZIJE
Rodio se u pomorskoj obitelji, podrijetlom s Hvara. Živio je u Splitu gdje završava Školu primijenjenih umjetnosti a kasnije i akademiju u Pragu, u klasi profesora Otakara Španiela.
Dodatno je oplemenio svoje vještine u Parizu i Münchenu. Prije odlaska za Beograd – 1928. g. – radio je od 1922. do 1924. kao predavač u Splitu.
Bio je član Društva likovnih umjetnika Srbije. Meneghellovo umjetničko stvaralaštvo ostvario se u reljefnomu modelarenju, uključivo i plastičnoj portretistici, što je osiguralo kakvoću njegovim portretnim medaljama, spomenicama (spomen-medaljama), plaketama i spomenicima.
Istraživanja Vladete Vojinovića pokazala su da je Orden narodnog heroja (tip 2.), izrađivan u zagrebačkomu IKOM-u, oblikovao upravo Frano Meneghello Dinčić.
Neki radovi
Poprsje
- Nikola Tesla, na Karlovom sveučilištu u Pragu – 1933.
Poznatije medalje
- »Autoportret« – 1949.
- »Tito« – 1961.
Novac
- Novac Petra II. Karađorđevića – 1938.
Spomenici
- Spomenik poginulim ratnicima u Balkanskim i u Prvomu svjetskomu ratu, podignut 1928. u Zaječaru.
- Spomenik Šapčanima poginulim u Prvomu svjetskomu ratu, s brončanom skulpturom srpskoga vojnika.
Značajniji reljefi
- »Na zgarištu«
- »Pogreb«
- »Mira« – 1946.