BRANKO RUŽIĆ

Rođen: 4. ožujka 1919. u Slavonskome Brodu
Umro: 27. studenoga 1997. u Zagrebu

Hrvatska likovna umjetnost izgubila je 27. studenoga 1997. jednoga od najvećih svojih kipara 20. stoljeća - Branka Ružića.

Jednostavne u svojoj monumentalnosti Ružićeve su skulpture doista poistovjećenje umjetnika, iskaza i djela.

To je, pak, djelo najlakše bilo gledati i slijediti držeći se Ružićeve sintagme kojom se često sam služio: Skulpturu, kip i prirodu najbolje vidim kad odem od nje.

Tim je riječima opisao zapravo svoje umjetničko gledište i stvaralačku viziju koja je u duhu autora nastajala u trenutku doživljaja i umjetnikova preoblikovanja stvarnosti, odnosno stvaranja nove - njegove vlastite.

Tako je bilo od prve skulpture, Glava oca godine 1956., do posljednjih djela u gotovo svim materijalima - drvu, bronci, gipsu, bakrenome limu, terakoti, kamenu i papiru.

Sažetim, pojednostavljenim, gotovo arhitektonskim monumentalnim oblicima gradio je figure ljudi i životinja, skupine kojima lapidarnim otiskom ruke na rustičnoj površini utiskuje dozu humora i ironije.

Tako nastaju njegove skulpture Okrugli stol, Limar, Mačke, Svirači, spomenimo tek neke.

Portret određuje kao skulpturu koja gleda. Ispunjeni životnom snagom nastaju portreti Mirka Račkog, Cézannea i brojni drugi.

Odstupajući od tradicionalnog rječnika kiparstva, Ružić uz brojne umjetničke teme straha, pothvata, sudbina uvodi i nove sadržaje kao u Sviračima, Kafki, Okruglom stolu. Njegova lirsko-poetska simbolika prisutna je i u stvaranju ambijentalne spomeničke skulpture, ali i u malim suptilnim djelima od papier-machea (papir maše).

Posljednja Ružićeva monografska izložba održana je u zagrebačkome Domu hrvatskih likovnih umjetnika neposredno prije njegova fizičkog odlaska, prije kojeg je gotovo cijeli svoj umjetnički opus darovao svojemu Slavonskom Brodu, u kojemu je rođen 4. ožujka 1919.

U punini Ružićeva umjetničkog djelovanja svakako treba spomenuti i njegov slikarski opus jer je, uz kiparstvo, diplomirao i slikarstvo, te pjesme što ih je strastveno stvarao sve do prerane smrti u Zagrebu.

 

 

 

 

 

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/