EUGENE IONESCO
Rođen: 26. studenoga 1909. u Rumunjskoj
Umro: 28. ožujka 1994. u Parizu
Eugene Ionesco rođen je 26. studenoga 1909. u Rumunjskoj, gdje se i školovao. Rumunjsku je konačno napustio 1938. godine i nastanio se u domovini svoje majke - Francuskoj. Svoje rumunjsko prezime Ionescu prilagodio je francuskom jeziku i postao Ionesco.
Čovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutrašnjosti grada koji strastveno želi upropastiti, protiv kojega se buni, jer kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izražavanja također oblik tlačenja. Čovjek avangarde je protivnik postojećeg sustava.
Ta Ionescova misao o avangardi kao slobodi, izrečena 1959. godine, objašnjava mnogo toga o njegovoj životnoj filozofiji i stvaralačkoj poetici, o kazalištu apsurda. Ionescove parabole nisu proizvod buntovne imaginacije nego rezultat promatranja raspada stvarnog svijeta.
U Ćelavoj pjevačici, jednoj od najpoznatijih i najizvođenijih svojih drama, obrađuje temu o dvojbenosti ljudske individualnosti i nemogućnosti komuniciranja.
Ionescovi likovi govore uopćenim klišejiziranim rečenicama, koje, ispražnjene od značenja, završavaju u potpunom besmislu.
Problemi jezika, odnosno zvučnih privida lišenih smisla, Ionesco razmatra i u drugim dramama - Lekciji, Stolicama, Žrtvama dužnosti, Amedee ili kako se osloboditi.
U drami Nosorog, objavljenoj 1960. godine, koja se izvodila u Teatru Odeon i režirao ju je znameniti Jean Luis Barrault, Ionesco proces riječi zamjenjuje procesom ideja. Kralj umire, drama je samoće i tjeskobe pred smrću, a Žeđ i glad, koja se izvodila u Comedie Francaise, podruguje se tek ponečem.
Ionesco je umro 28. ožujka 1994. u Parizu, slavan, cijenjen, nagrađivan. Malo prije smrti u velikom, posljednjem, intervjuu cinično je zaključio: Sve na kraju završava užasom.
bglavac
irida
