Baruch de Spinoza
Baruch de Spinoza (Amsterdam, 24. studenog 1632. - Den Haag, 21. veljače 1677.), nizozemski je filozof.
Benedikt de Spinoza, kojega su njegovi sinagoški svećenici nazvali Baruh Spinoza, bio je znan i kao Bento de Spinoza ili Bento d'Espiñoza u društvu u kojem je odrastao.
Spinozino pismo Leibnizu
S Renéom Descartesom i Gottfriedom Wilhelmom Leibnizom, bio je jedan od najvećih filozofa racionalista sedamnaestog stoljeća.
Smatra se osnivačem modernog biblijskog kriticizma. Njegovo najveće djelo je Etika.
U ljeto 1656. godine židovska ga je zajednica ekskomunicirala zbog njegovih shvaćanja prirode Boga i tumačenja biblijskih knjiga. Ekskomunikacija je popraćena prokletstvom kojemu je po žestini malo sličnih u povijesti.
Vjernicima je naređeno neka nitko s njim ne progovori ni pismeno ni usmeno, neka ne borave s njim pod istim krovom i neka se drže četiri lakta dalje od njega. Nakon ovog događaja, Spinoza je prihvatio ime "Benedikt" (latinski ekvivalent imena "Baruh").
Za Spinozu postoji samo jedna supstancija: Bog ili priroda; ona je uzrok same sebe (causa sui). Supstancija, i sama beskonačna, ima beskonačno mnogo atributa, od kojih čovjek poznaje dva: protežnost (extensio) i mišljenje (cogitatio).
S atributima dolaze i modusi (načini, posebnosti) supstancije, mnoštvenost naturae naturatae, to jest ukupnost izvanljudske i ljudske prirode.
Zbog svojega učenja Spinoza je istodobno smatran i najvećim Židovom i najvećim ateistom.
Čitajući Spinozinu Etiku, nekih 200 godina kasnije, njemački pjesnik Heinrich Heine napisao je da je to "šuma misli do neba visokih", čija "nesalomljiva stabla pružaju svoje korijenje u vječnu zemlju".
Kronologija
- 1632. - rođen u Amsterdamu
- 1656. - isključen iz židovske zajednice; kod jednoga bivšeg isusovca uzima privatnu poduku iz latinskoga, klasične književnosti, skolastičke i kartezijanske filozofije; živi od brušenja leća
- 1660. - protjeran iz Amsterdama
- 1660.-1669. - živi u blizini Leidena
- 1669.-1677. - živi u Haagu
- 1677. - 21. veljače umire u Haagu.
Djela
- Korte Verhandeling van God, de mensch en deszelvs welstand ("Rasprava o Bogu, čovjeku i o čovjekovoj sreći", oko 1660.)
- Renati des Cartes principiorum philosophiae ("Načela filozofije Renéa Descartesa", 1663.)
- Tractatus theologico-politicus ("Teološko-politički traktat", 1670.)
- Ethica ordine geometrico demonstrata ("Etika, geometrijskim redom izložena", objavljeno postumno 1677.)