POČELA PUTOVANJA BRAĆE SELJAN
23. siječnja - Pješačenjem od Karlovca do Trsta počela je velika pustolovina braće Mirka i Steve Seljana koja ih je proslavila kao istraživače nepoznatih krajeva Afrike i Južne Amerike. Rođeni su u Karlovcu - Mirko 5. travnja 1871., a Stjepan ili Stevo, mlađi je nekoliko godina - rođen je 19. kolovoza 1875.
Mirko Seljan, nepoznati autor,
Etnografski muzej u Zagrebu.
Poneseni knjigama o nepoznatim krajevima, dva su se brata 23. siječnja 1899. uputila u Trst, želeći prokrstariti svijetom. U Trstu su se ukrcali na brod koji je plovio u Afriku.
Nakon mnogih nedaća stigli su u Abesiniju gdje ih je car Menelik Drugi imenovao povjerenicima u državnoj upravi.
Braća Seljan istražuju područja Rudolfova i Stefanijina jezera, te obavljaju prva geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja toga kraja.
Nakon neuspjele antibritanske intervencije u Burskom ratu, braća Seljan vraćaju se u domovinu s bogatom etnografskom zbirkom.
No, bio je to samo kraći predah velikih putnika. Nakon godinu dana već pakiraju opremu i 1903. kreću u Južnu Ameriku. Ondje su organizirali nekoliko ekspedicija u nepoznata područja.
Prvi su odredili položaj slapova Salto de Guayara, utvrdili su tok nekoliko južnoameričkih rijeka i prikupili važnu dokumentaciju o životu domorodačkih plemena.
Braća Seljan istražuju i nalazišta kaučuka i zlata, te način njihove eksploatacije u nepristupačnim i negostoljubivim područjima.
Njihova najvažnija zamisao, projekt spajanja Atlantskog i Tihog oceana kanalom koji se nadovezivao na rijeku Amazonu, nije se ostvarila.
Taj smioni projekt, za koji su osnovali dioničko društvo American-Peruan corporation, ugasio se nakon iznenadne i nerazjašnjive smrti Mirka Seljana godine 1913. u bespućima Perua.
Mlađi brat Stevo povukao se u Brazil, gdje se bavio eksploatacijom manganove rudače. Umro je u gradiću Ouro Preto 1936. godine.
Bogata zbirka etnoloških predmeta, koju su braća Seljan prikupila u Africi i u Južnoj Americi, čuva se u zagrebačkom Etnološkom muzeju.
Braća Seljan napisala su i objavila više putopisa, te članaka u američkim, španjolskim i hrvatskim publikacijama.
Istočna Afrika
štit
-
koža, baršun, srebrne aplike
-
dar Menelika II. Mirku Seljanu
-
Etiopija, 19. stoljeće
-
Zbirka braće Seljan
-
odličja Etiopska zvijezda i Viteški križ Solomonov koja je Menelik II. dodijelio Mirku i Stevi Seljanu
-
pozlaćeno srebro, tkanina
-
Etiopija, 19. stoljeće
-
Zbirka braće Seljan
Južna amerika
-
oglavlje
-
perje, drvo, biljna vlakna
-
Karaja, Matto Grosso, Brazil, Južna Amerika, 19. stoljeće
-
Zbirka Braće Seljan
Život i rad Braće Mirka i Steve Seljana
Mirko i Stevo Seljan sinovi su karlovačkog krznara Janka Seljana i Vincencije r. Schieder, kćeri slikara Matije Schiedera, Tirolca koji je živio u Karlovcu.
Mirko prvi put odlazi iz Karlovca 1889. godine na odsluženje vojnog roka. Već kao vojnik bavi se mjerničkim i geodetskim poslovima, što nastavlja na Dunavu u Đerdapskoj klisuri, u Budimpešti i oko Beča, Braća Seljana zatim u Rusiji u Sankt Peterburgu. Ondje se sve više bavio i atletikom. 1898. godine proslavio se kao pobjednik u brzom hodanju od Sankt Peterburga do Pariza "u sto dana".
Nastojali su što točnije istražiti i kartirati vodene tokove, a daju i važan prilog znanstvenoj obradi etnologije tih krajeva. 1902. godine vraćaju se u Europu i tako završava njihov istraživački rad u Etiopiji i Africi uopće.
1902. godinu i prve mjesece 1903. Seljani provode u Europi predavajući o Africi. Mirko Seljan Mirko se u Belgiji oženio i kupio kuću u Draganiću te pripremao rukopis svoje knjige o Etiopiji, koja nikada nije tiskana. Posljednje predavanje u Europi održao je u Aachenu 4. ožujka 1903. godine. Zatim s bratom Stevom napušta Europu i preko Engleske i Portugala plovi za Južnu Ameriku.
bglavac
irida
