DELIĆ: "JE LI TO MOGUĆE!"

S razvojem radija i televizije došlo je do prave poplave izravnih prijenosa političkih, kulturnih i sportskih događaja ali je protek vremena mnoge od njih bacio u posvemašnji zaborav.

No jedna je rečenica, zapravo usklik pun iznenađenja i radosti, i danas mnogima ostala u sjećanju.
- Ljudi moji, je li to moguće! - povikao je u mikrofon 22. prosinca 1983. popularni sportski komentator Mladen Delić na samom završetku televizijskog prijenosa nogometne utakmice Jugoslavija - Bugarska u Splitu.

Bilo je biti ili ne biti. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo Jugoslaviji je trebala pobjeda a do posljednjih sekundi rezultat je bio neriješen, 2 prema 2.

Tada je pao odlučujući gol koji je izazvao delirij oduševljenja i Delićev nezaboravni poklik.Tako je splitska utakmica svojim preokretnim, dramatičnim završetkom ušla u povijest hrvatskog radijskog i televizijskog žurnalizma.

Već od svoga osnutka 1926. Radio Zagreb je izravno prenosio mnoga zbivanja. Danas je malo poznato da je prvi prijenos izvan studija, kako se kaže "uživo", 19. travnja 1926. u malobrojne prijamnike prenio zvuk zvona s crkve Svetoga Marka u Zagrebu.

Prvi pravi prijenos emitiran je u studenome prigodom svečanog otkrivanja Strossmayerovog spomenika u blizini Akademijine zgrade.

Uskoro su uslijedili i prijenosi kazališnih i koncertnih predstava. Već godine 1928. slušatelji su mogli izravno pratiti nogometnu utakmicu Građanski - Hašk u Zagrebu.

Građanski

Televizija je svoj prvi izravni prijenos emitirala 1956., u godini svog osnutka, kada je prenosila svečano otvaranje novog Zagrebačkog velesajma.

A onda se u sportske prijenose upleo nenadmašni Mladen Delić, i to slučajno.
Potkraj studenoga 1956. za radio je iz Londona prenosio nogometni susret Engleske i Jugoslavije.

Utakmica se mogla pratiti i na malim ekranima, ali sa stranim reporterom. No Delićev je glas na radost gledatelja u drugom poluvremenu uključen i u televizijsku frekvenciju.

Bio je to početak televizijske karijere tada već poznatog radijskog reportera. A u njoj je Delićeva emotivna splitska završnica svakako njegov najpoznatiji nastup koji i danas ima poslovičan karakter.

(Zbog simpatičnih pogrešaka koje su mu se dešavale proglašen je Mister Lapsusom. Njegov komentar je bio: "Tko radi taj i griješi." Publiku je obožavao, zbog nje je vikao, smijao se, živcirao i skakao.

Za vrijeme prijenosa vrata komentatorske kabine uvijek je držao otvorenima jer je želio imati kontakt s gledateljima. Prigovarali su mu da svojim euforičnim prijenosima gledatelje pred TV ekranima tjera da se vesele i pate zajedno s njim. Njemu je to bio i cilj.

Zbog buke navijača mislo je da slušatelji neće čuti pa je često vikao u mikrofon. Smatrao je da komentator svojim glasom i izražavanjem mora doprijeti do srca onih koji u papučama sjede kod kuće ispred televizora.

Prilikom svakog prijenosa gledatelje je morao trgnuti, uzbuditi i intrigirati. Nije dopuštao ravnodušnost. Kritičari su mu spočitavali da je preosjećajan i temperametan pred mikofonom, a publika ga je upravo zbog toga i voljela.

Za svoj rad primio je brojne nagrade i priznanja, navesti ćemo samo neke: trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske (1955.), nagradu za životno djelo Milan Milanović Saveza za fizičku kulturu Hrvatske (1980.), nagradu za životno djelo Udruženja sportskih novinara Jugoslavije (1981.) te trofej Hrvatskog zbora sprotskih novinara (1999.).

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/