MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA - SELJAK-PISAC

 

 

 

 

 

MIHOVIL PAVLEK MIŠKINA - SELJAK-PISAC

Rođen: 24. rujna 1887. u Đelekovcu
Ubijen: 21. lipnja 1942. u koncentracijskom logoru Jasenovac

 

Završio je samo osnovno školovanje, ali svojom bistrinom izrastao je u predstavnika narodne inteligencije svoga vremena i borca za socijalnu pravdu.

Pisati je počeo kao zreo čovjek. Pseudonim Miškina prvi put je koristio pišući nekrolog Antunu Radiću.

Objavljivanje prve zbirke novela 1926. Za svojom zvijezdom izazvao je polemike i rasprave u književnom i političkom životu Hrvatske.

Objavljujući drugu zbirku, glasovitu Trakavicu 1935. Miškina u pogovoru kaže da je njegova prva knjiga izazvala senzaciju i uzbunu jer ju je napisao seljak, dojučerašnji kumek i analfabet; član staleža koji je dobar i potreban kad šuti, radi i daje, a nipošto prigovara.

Što su se više gospodarske i političke prilike pogoršavale pred II. svjetski rat, Miškina izrasta u zapaženog pripovjedača.
I Trakavica i Krik sela umjetnički su dotjeranije i izražajnije proze.

Njegove pjesme pretežno su retorične i prigodne, bez snažnog realizma, ali sa socijalnim mislima.

On piše i niz političkih članaka i brošura, ostajući uvijek radićevac. Premda je napisao i raspravu s naslovom Zašto hrvatski seljak nije komunist, to mu nije pomoglo da ne bude svrstan u protivnike, te je nekoliko puta uhićen, ispitivan i na kraju otpremljen u logor odbivši postati zastupnikom u ustaškom Saboru.

Odveden je u Jasenovac, a zatim u logor Stara Gradiška, odakle je vraćen u Jasenovac. Pomno prikupljajući podatke o njemu, književnik Zvonimir Kulundžić u knjizi Miškina, presjek kroz stvarnost hrvatskog sela od Khuena Hedervaryja do poglavnika zaključuje da je Miškinin martirij bio završen 21. lipnja 1942. u ciglarskoj peći ustaškog logora smrti - Jasenovca.

Oče naš

Oče naš, Ti koji jesi -
kako nas uče - na nebesi!
K Tebi lete naši glasi
Hrvatsku nam našu spasi.

Sveto budi ime Tvoje,
neka svaka usta poje;
dođi k nama carstvo Tvoje,
neka bude svakom svoje.

Nek na zemlji ko na nebu
nitko pravde željan nije,
neka pjeva stvor Tvoj svaki
koji piše, gradi, sije.

Kruha, ruha daj da ima,
nek ga bratac bratu dijeli;
Život ljudski nek je svima,
čitav svijet nek se veseli.

I otpusti duge naše,
sve zlo, svađe, Ti odstrani;
praštat ćemo i mi rado,
kad nam dođu bolji dani.

To te, eto, Hrvat moli;
dobri Otac svima budi,
pravdu svoju dijeli svima,
nek svi žive kao ljudi.

Neka živi brat uz brata,
neka živi rod Hrvata -
i on nosi božji znamen;
izbavi ga od zla, Amen!

Crveni makovi

Opet su jutros procvali

u žitu makovi sneni,

sve su nam njive ovili

cvjetovi njihovi crveni!



»Znaš li majko, majčice,

kakvi su ono cvjetovi«,

po onim tamo njivama

takovi divni — crveni?



Gorki su, sinko, plodovi,

čemer je ono procvao.

Umjesto zlatne pšenice

— korov je tamo niknuo!



Seljak je polja stvarao,

hajduk je svijetom harao

Oteo kmetu zemljicu,

gazio njegovu pravicu!

Baruni, grofovi vladali,

španovi pravdu krojili,

rabotat kmeta gonili,

krvcu mu poljem sijali!



Mnogo je kapi kapnulo,

njegove krvi i znoja,

ljeta ga duga mučile

batine teške bez broja!



Prokleo seljak zemljicu

vražjih gospodara, .

niknuli crven-cvjetovi

umjesto božjeg dara!

Krvlju su kmetskom sijani,

kletvama, bunom miješani,

suzama, znojem pojeni,

zato su tako crveni....