LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ

Rođen: 28. kolovoza 1828. u Jasnoj Poljani
Umro: 20. studenoga 1910. u Astapovu

Kada je u svojoj zadnjoj moralnoj duhovnoj krizi Lav Nikolajevič Tolstoj potkraj listopada 1910. pobjegao iz Jasne Poljane

 i, slomljen bolešću, umro na željezničkoj postaji Astapovo 20. studenoga 1910. godine,

bio je to njegov konačni bijeg iz plemićkog života kojega se odricao, ali i korak u povijest svjetske književnosti.

Još za Tolstojeva života govorilo se da u Rusiji postoje dva cara, Nikolaj i Lav, a veći je bio ovaj car, car riječi.

Gotovo cijeli dugotrajni život Lava Tolstoja, rođenog 28. kolovoza 1828., obilježen je moralnim krizama i duhovnim dvojbama.

Rodio se u Jasnoj Poljani u bogatoj, plemićkoj obitelji, studirao je istočne jezike, potom pravo, da bi se naposljetku odlučio za časničko zvanje.
Službujući na Kavkazu i u Sevastopolju napisao je Dječaštvo, Mladost i Sevastopoljske priče, a uz taj život vezana je i poetična pripovijest Kozaci.

Ubrzo se Tolstoj zasitio vojske i vratio se u Jasnu Poljanu, želeći popraviti stanje seljaka. Zaokupljenost odnosom vlastele i seljaštva očitovao je najprije u Jutru vlastelina.

Na svojem je imanju osnovao školu zasnovanu na zamislima o jednakosti ljudi koja je uvelike pridonijela početku značajnih društvenih i gospodarskih reformi u Rusiji.

Godine 1880. Tolstoj potpuno prelazi na stranu patrijarhalnog seljaštva, kritizira crkvenu i državnu vlast pa ga Sveti sinod izopćuje iz Ruske poravoslavne crkve.

Brojne novele i druga manja prozna djela tek su predradnje za velike romane.
U svome najvećem djelu Rat i mir, a pisao ga je prema vlastitom priznanju sedam godina, dao je golemu povijesnu, društvenu i psihološku sliku Rusije s početka 19. stoljeća, iz razdoblja napoleonskih ratova.

U nepreglednoj koloni likova nezaboravni su Pjer Bezuhov u Andrej Bolkonksi, kao dva pola muške naravi te Marija Bolkonska i Nataša Rostova kao temeljni likovi ženske prirode.

I u Ani Karenjinoj, usporedo vođenom radnjom sučelio je dvije obitelji i analizirao bračne i obiteljske probleme.

Sučeljeni su Kiti i Levin te Ana i Vronski, uz još 150 osoba koje su mu poslužile kao očitovanje snage psihološkog realizma.

Kobni rascjep Tolstojeve savjesti i duše, koji ga nije prestajao mučiti, suprotnost gospodareće klase i potlačenog naroda, najslikovitija je u Uskrsnuću, romanu uspona i pada Kaćuše Maslova i knjaza Nehljudova.

Tolstoj je bio mislilac i propovjednik kojemu se hodočastilo sa svih strana svijeta. U to je vrijeme pisao novele s moralističkom tezom, jedna od njih je Smrt Ivana Iljiča o predsmrtnoj agoniji čovjeka koji je besmisleno potrošio svoj život.

Tolstojev, pak, životni i stvaralački vijek uvrstio ga je u niz onih osoba u povijesti svjetske književnosti koji je djelo neprocjenjiva kulturna i civilizacijska vrijednost.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/