Kao mladić doživio je strahote francuske revolucije koja mu je oduzela oca.

Formalnu naobrazbu nije imao - bio je samouk u svemu. Studirao je prirodne znanosti, postao učiteljem i profesorom fizike u Bourgu, a od 1805. bio je docent za matematiku u Parizu.

Godine 1820. saznao je za radove danskog fizičara Oersteda koji je naslutio vezu između elektriciteta i magnetizma.

Ampere je magnetizam sveo na elektricitet time što je pretpostavio da se magnetske pojave zasnivaju na sitnim molekularnim kružnim strujama u magnetskoj tvari.

Dugotrajnim sistematskim istraživanjima otkrio je zakon prema kojemu se dva paralelna vodiča međusobno privlače kad kroz njih teče struja istog smjera, a odbijaju ako su struje protivne.

Time je udario temelje elektrodinamici.

Odredio je smjer magnetskog polja struje i stvorio prvi uređaj za mjerenje jakosti struje kojeg je nazvao galvanometrom.