Katarina II. Velika

Katarina II. Velika (Szczecin, 2. svibnja 1729. - Carskoje Selo, 17. studenog 1796.), ruska carica.

Rođena je kao njemačka princeza Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst

Vladala je od 1762. godine. Kći je pruskog generala, a 1745. godine udala se za budućeg cara Petra III..

Kad je njen muž umoren u uroti, garda ju je proglasila caricom. Vodeći imperijalističku politiku prema Poljskoj, već 1764. godine u sporazumu s Pruskom, postavila je na poljsko prijestolje svog miljenika Stanislava Poniatowskog.

Osam godina kasnije provodi prvu diobu Poljske, 1793. godine drugu, a 1795. godine, slomivši poljski ustanak i treću diobu. Rusija je tim diobama stekla otprilike dvije trećine čitava teritorija nekadašnje poljske države.

Vodila je dva rata protiv Turske u kojima je Rusija dobila crnomorsku obalu od Dnjepra do Dnjestara i stekla slobodu trgovanja u turskim vodama.

Za njena vladanja su se sve više pojačavale društvene suprotnosti. Zadojena prosvjetiteljskim idejama, stekla je veliku popularnost ("Majka domovine"), dajući Rusima prednost u odnosu prema strancima.

Život te "Semiramide Sjevera", u kojem su važno mjesto imali brojni ljubavnici, obrađen je u nizu književnih djela.

Katarina nije bila samo strastvena u ljubavi već je bila i strastvena kolekcionarka umjetnina. Povećala je Carsku umjetničku kolekciju s nekoliko desetaka radova na zbirku od 3926 predmeta, a osnovala je u St. Peterburgu čuveni muzej Hermitage (1765.).

Nakon smrti Voltairea i Diderota otkupiti će njihove knjige te će tako (uz ostale knjige) broj knjiga u Carskoj knjižnici u končanici povećati s nekoliko stotina na 38 hiljada. I sama je bila umjetnička duša pa je napisala i nekoliko opera, a pod stare dane pisala je priče za unučad.