MARKIZ DE SADE
Rođen: 2. lipnja 1740. u Parizu
Umro: 2. prosinca 1814. u Charentonu kraj Pariza
Najozloglašeniji pisac svih vremena i kontroverzna osoba, Donatien Alphons Francois, markiz de Sade rođen je 2. lipnja 1740., a umro je 2. prosinca 1814. nakon što je u zatvorima proveo gotovo trideset godina.
Markiz de Sade potječe iz francuske plemićke obitelji koja je bila u srodstvu s kraljevskom kućom Burbona.
Solidno je školovan, sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu, gdje napreduje do čina konjičkog kapetana, oženio se plemkinjom i imao troje djece.
Bio bi to nezanimljiv životopis da Markiz de Sade nije volio raskalašen život i pisanje. Jer, umiješan u brojne ljubavne afere i seksualne orgije, de Sade je optuživan za protuprirodni blud, oskvrnjivanje crkvenih svetinja, sumnjičen je za ubojstvo i pokušaj trovanja, zbog čega je desetak puta zatvaran u Francuskoj i Italiji, te je jedva izbjegao giljotinu.
Tijekom dugotrajnih tamnovanja de Sade neumorno piše pa u zatvorima nastaju i njegova poznata djela Nova Justina, Filozofija u budoaru i 120 dana Sodome kojima je na sebe navukao bijes odličnika svoga vremena i zbog kojih je ponovno zatvaran.
Naime, njegova literarna opsesija je svijet zla, 
uživanja u zlu, perverziji, morbidnosti, opakosti, ubijanju, klanju, najbesramnijem seksualnom činu, zlurado opisanom u svim mračnim potankostima.
Zato njegovo djelo šokira, sablažnjuje, zato je proglašavano sotonskim i bilo spaljivano na lomačama.
Tek sredinom ovog stoljeća pisci, filozofi, kritičari i psihijatri ozbiljnije će podvrgnuti analizi djelo Markiza de Sada.
Jedni će ga proglasiti proizvodom bolesna uma, ali mnogi, poput Alberta Camusa, Simone de Beauvoire, Georgesa Bataillea smatrali su ga ingenioznim piscem koji je u svijetu izokrenutih vrijednosti, uz ponešto satire i humora, čitatelju podastro i razotkrio zlo.
Promatrana kroz tu prizmu njegova perverzna fabula postaje humana, moralna i odgojna. No, kako god tko doživljavao to djelo, činjenica je da ono u svojoj biti nije plod (ne)morbidne mašte, jer u njemu prepoznajemo crne mrlje čovječanstva još tamo od Kaina, Sodome i Gomore, preko Cezara, Borgia, Inkvizicije, pa sve do nacističkih zvjerstava i gnusnih zločina i zlostavljanja kojima smo svjedoci i u današnjici.
Markiz de Sade umro je prezren. Njegova se obitelj toliko sramila da mu na grob nije stavila ime. Ono je ipak sačuvano u njegovu književnom djelu i u pojmu sadizam, koji označuje uživanje u nanošenju boli i zlostavljanju.
bglavac
irida
edin.kecanovic
