BERTRAND RUSSELL

Rođen: 18. svibnja 1872. u Walesu
Umro: 2. veljače 1970. u Walesu

Engleskog znanstvenika i mislioca, dobitnika Nobelove nagrade za književnost Bertranda Russella, predstavit ćemo sljedećim mislima koje su temelj njegova životnog i filozofskog odnosa prema čovjekovu opstojanju:

Mi nismo samo pojedinci, već članovi vrste. Ovo je razlog da u ocjenjivanju jedne zemlje ili jednog razdoblja ja pridajem važnost ne samo svakodnevnoj sreći njihovih pojedinaca, već njihovu doprinosu civilizaciji, pod kojom podrazumijevam ukupnost svih onih duhovnih vrijednosti koje razdvajaju civiliziranog čovjeka od divljaka. To su stvari koje čine jedinstvenu važnost čovjeka i to su stvari za koje je svaki naraštaj ponovno odgovoran. Dodati na blago, ne umanjiti, već uvećati, naša je vrhovna dužnost prema nasljeđu. Ja želim vjerovati da mi to činimo...

 Diplomirao je matematiku i filozofiju u Cambridgeu i ubrzo zatim, odbivši odlazak u I. svjetski rat, dospijeva u zatvor.

Svojim smjelim i naprednim tezama o raznim znanstvenim, socijalnim i političkim pitanjima izaziva opću pažnju.

Politički blizak lijevom krilu Laburističke stranke i dosljedan protivnik atomskog naoružanja i ludila hladnog rata, postaje vođa antinuklearnog pokreta u Velikoj Britaniji.

Predsjednik je suda za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu.

 

 

Bertrand Russell sa studentim s Princeton univerziteta (1944).

Prilazeći filozofiji kroz matematiku, razvija svojevrsnu filozofiju matematike, u sklopu koje posebno izgrađuje matematičku logiku. Svoj pogled na svijet naziva skeptičkim realizmom.

U gnoseologiji razlikuje spoznaje stečene neposrednim poznavanjem i one, stečene opisom.

Kritički se odnosi prema kulturi i društvenom životu suvremenog građanskog svijeta, pa smatra da su privatno vlasništvo i država postali u modernom svijetu opasnost za društvo.

 Bertrand Russell na anti-Polaris protestu, Whitehall
1961.

 

 Uvjereni ateist i pacifist, koji subjektivistički ne priznaje nikakve zakonomjernosti u povijesti, Russell piše bez predrasuda, ironično i racionalno, zauzimajući se za stalno smanjenje fanatizma i veće međusobno razumijevanje.

Glavna djela su mu Principia matematike, Načela društvene obnove, Uvod u matematičku filozofiju, Osvajanje sreće i Povijest zapadne filozofije, koja su i u nas prevedena.

Matematika, kad je čovjek dobro shvati, sadrži ne samo istinu već i najvišu ljepotu.

Nevolja s ovim svijetom je ta što su glupi tako sigurni, a pametni puni sumnje.

Ludosti koje smo propustili učiniti u mladosti, ne može nadomjestiti sva mudrost starosti.

Kad bih se mogao vratiti u mladost, učinio bih opet sve iste greške, ...