ZAVRŠENA BITKA ZA VERDUN

18. prosinca - Kako u prve dvije godine Prvoga svjetskog rata Njemačka nije uspjela učiniti ništa važnijeg na zapadnom bojištu, a trebalo je osloboditi trupe za borbu s carskom Rusijom, početkom 1916. njemačkom generalu Falkenhaynu povjereno je sređivanje prilika na tome bojištu.

Zbog svog strateškog položaja, te vrlo loše povezanosti s okolicom, tvrđava Verdun nametnula se kao logično mjesto na kojemu je Falkenhayn odlučio učiniti brzi prodor.

Frontalni napad počeo je 21. veljače. Nijemci su udarili sa sjevera nastojeći žustrom opskrbom odmornim trupama iscrpiti Francuze, istodobno započevši snažno bombardiranje iz više od 3000 cijevi raznih kalibara. 

Kako zapovjednik francuskih snaga Joffre nije ozbiljno shvatio obavijesti o skoroj njemačkoj ofenzivi, Francuzi su bili iznenađeni.

Okolna utvrđenja ubrzo su pala u ruke Nijemaca, a branitelji su u samo tri dana od početka napada izgubili čak 50 posto ljudi.

groblje u Verdunu

Ipak, unatoč nespremnosti, izdržljivost Francuza iznenadila je Nijemce. U posljednji trenutak dva francuska korpusa, na čelu s generalom Petainom, uspjela su se, unatoč lošim vezama, probiti do Verduna.

Petain, koji preuzima zapovjedništvo, prestrojava vojsku kako bi sredio kaotično stanje na bojnom polju.

Tako je njemački plan o brzom prodoru propao. Do lipnja Nijemci dovode golema pojačanja, smjenjujući zapovjednike i šaljući svaki dan u smrt tisuće svojih vojnika.

Njemački ostaci u Verdunu

Međutim, oni prodiru tek nebitna dva kilometra u francusko područje. Potkraj ljeta, stanje se bitno mijenja: Francuzi prelaze u protunapad na koji iscrpljene i demoralizirane njemačke trupe nemaju pravi odgovor.

Malo pomalo, Francuzi vraćaju važna okolna strateška mjesta.
Napokon, 15. prosinca, počinje jaki francuski napad, koji 18. prosinca dovodi do potiskivanja njemačkih trupa na položaje koje su držale prije frontalnog napada.

Bitka za Verdun jedan je od najtežih oružanih sukoba Prvoga svjetskog rata i pretvorila se u neviđen pokolj: na bojnom polju živote je ostavilo više od 600.000 vojnika s obiju strana. Verdun, razoren ali obranjen, postao je općepriznatim simbolom francuskog otpora i domoljublja.

Verdun i njegova okolica  danas su golemo lijepo uređeno spomen-područje. Postavljen je spomenik pobjedi, označena su mjesta okršaja, križevi s grobovima poginulih u cvjetnim su alejama, a u uredima stožera, u podzemlju samostana, te u vojničkim spavaonicama sve se nastojalo označiti onako kako je bilo za vrijeme te glasovite bitke.

(Jedan od najvećih sukoba I. svj. rata zbio se tijekom 1916. godine duž rijeke Meuse, gdje se nalazi niz fortifikacijskih tvrđava, među kojima i Verdun. U veljači je njemački general Erich von Falkenheydn okupio vojsku, želeći poraziti oslabljenu francusku vojsku. Nijemci su osvojili većinu strateških točaka napredujući nekoliko kilometara. U gotovo izgubljenoj situaciji francuski general Petain se s dva korpusa probio do Verduna i uspostavio obranu, koja je uspješno zadržala niz pješačko-topničkih ofenziva, onemogućivši njemački plan o brzom završetku sukoba. Njemački car Wilhelm II. odlučio je pomoći Austro-Ugarskoj i velik dio postrojbi prebacio u Galiciju, gdje su Rusi predvođeni generalom Brusilovim pomaknuli bojišnicu oko stotinu kilometara. Nijemci su pomogli u slamanju ruske ofenzive, ali su Francuzi kod Verduna prešli u protuudar te osvojili izgubljena područja. Falkenheydn je smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen je general Paul von Hindenburg. Francuzi su 15. prosinca osvojili gotovo sva ranije izgubljena područja i 18. prosinca zaključili konačnu pobjedu. U bitci je poginulo između 600 i 700 tisuća vojnika na obje strane, a poprište oko Verduna pretvoreno je u spomen-područje.)

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/