ANTE CETTINEO

Rođen: 17. svibnja 1898. u Trebinju
Umro: 9. kolovoza 1956. u Splitu

Tridesete godine 20. stoljeća donijele su hrvatskoj književnosti intenzivno zanimanje za kulturu i književnosti romanskih naroda.

Uz prijevode s tih jezika, javljaju se i pjesme pod utjecajem romanskih uzora. Pišu ih Delorko, Vida, Bonifačić, Nizeteo.

Među pjesnicima i prevoditeljima koji pripadaju tom inspiracijskom krugu je i Ante Cettineo.

Rodio se 17. svibnja 1898. u Trebinju, ali je podrijetlom i većim dijelom života vezan uz Dalmaciju.

Studirao je klasičnu filologiju u Pragu, jugoslavistiku u Beogradu. U tomu je gradu, kao i u Splitu, radio kao gimnazijski profesor. Umro je u Splitu 9. kolovoza 1956.

Cettineo je bio tipičan pjesnik dalmatinskog podneblja, mediteranskog duhovnog prostora. Njegova je poezija vezana uz rodni krajolik. Opisi i simboli krajolika sadržaj su i smisao Cettineova pjesništva.

U jednoj od svojih najpoznatijih pjesama Molitva za moju uvalu iskazat će svoj pjesnički kredo:

Ovdje sam, o Gospode, bio odavno prije

svog rođenja

u zlatnom kljunu modrokosa na najvišoj

pećini,

ovdje ću i poslije svoje smrti ostati u jedinoj

istini:

u obnavljanju tvog vječnog cvjetanja i zrenja.

Cettineo je objavio nekoliko pjesničkih zbirki: Zvjezdane staze, zatim Za suncem, Zlatni ključ, Laste nad uvalom te posmrtno Epitafe i poeme i Dioramu djetinjstva.

U novije vrijeme povjesničari književnosti smatraju da su nepravedno zaboravljeni njegovi romani nastali 30. godina prošloga stoljeća: Grebeni se rone i Meštar Ivan.

Posebnu vrijednost u Cettineovu pjesničkom opusu ima zbirka Magarčićeve ekloge, pisane čakavicom.

Iako su sve Cettineove pjesme nadahnute suncem i svjetlošću, on nije ditirampski pjesnik. Njegovi su stihovi meditacije o tegobama i prolaznosti života.

Među okosnicama njegovih lirskih opažaja, uz zvijezde, mjesec, borove, čemprese, more, najčešće se spominju sutoni, groblja i smrt.

Cettineovi stihovi stapaju se s prirodom, a u toj prisnosti pjesnik je više melankolik nego patnik. Pjesme gradi na uopćavanju spoznatoga. I kada je najneposrednija, Cettineova poezija nije dnevnik njegova života, ona je čista i autentična, nostalgična slika Dalmacije, pomirena s prolaznošću.

Taj s nepravom dugo zanemarivani pjesnik mediteranskog podneblja sam je kazao da mu Učitelji nisu ni Paul Valery, ni Rilke, ni Freud, nego dva-tri grebena, nebo, sunce i more.

I poslije ponoći

Od sazviježđa nad ostrvima režem češljeve za

tvoju kosu,

pa, ako te uspava more, i poslije ponoći

blistat ćeš na porubima svih grebena.

Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski.

Književnim radom Ante Cettinea se bavi književnik akademik Luko Paljetak koji je 1995. godine objavio knjigu