Francuski arhitekt, restaurator, teoretičar povijesti umjetnosti Eugene-Emmanuel Viollet-le-Duc rođen je u dobrostojećoj obitelji 21. siječnja 1814. u Parizu.

Nakon završenog studija kod Leclerca, od 1835. do 1839. putuje Italijom, Sicilijom i Francuskom. Međutim, vraća se u Pariz i posvećuje proučavanju francuske srednjovjekovne arhitekture.

Posebno je oduševljen gotikom. Štoviše, u to je doba stvoren i pokret za restauraciju srednjovjekovnih građevina, a manifest mu je bio jedan od najpoznatijih romana Victora Hugoa Notre-Dame de Paris.

Najvažniji i sigurno najpopularniji restauratorski rad Viollet-le-Duca je onaj na crkvi Notre-Dame u Parizu koji je natječajem dobio godine 1845.

Međutim, za njega se rastauriranje ne odnosi samo na arhitekturu i njezine ukrase, nego i na cjelokupni namještaj poput oltara, orgulja, sjedala... A, oduševljen gotikom, smatra da se katedrala mora moći vidjeti sa svih strana kako bi se uočio i svaki njezin najmanji dio.

Također smatra da duljina prostora pred katedralom mora biti njezina dvostruka visina.
To je dovelo do rušenja svih građevina koje su imalo ometale pogled na nju s bilo koje strane.

Isto tako, Viollet-le-Duc poskidao je sve ukrase ili dijelove što su nastali u, kasnijim razdobljima, dakle sve ono što nije bila čista gotika.

Na taj isti način radio je i na restauraciji zidina u Carcasonneu, crkvi Saint-Denis u Parizu i mnogim drugima.

Carcasonne

Crkva Saint-Denis u Parizu

Bio je izvanredan poznavatelj gotike i izvrstan crtač, pa svoju slavu duguje i knjigama koje je napisao i oslikao mnogim crtežima. Najpoznatije su i najvažnije dvije: Rječnik francuske arhitekture od 11. do 15. stoljeća i Rječnik francuskog namještaja od Karolinga do renesanse.

Originali crteža sačuvani su u Muzeju francuskih spomenika osnovanom nakon njegove smrti.

Nakon rata 1871., za vrijeme kojeg se istaknuo kao časnik branitelj, bio je pozvan da restaurira katedralu u Lausanni. Tamo je i umro 17. rujna 1879. godine.

Viollet-le-Duc nije arhitekt Art Nouveaua, umro je mnogo prije nego što se taj pokret kasnih devedesetih godina 19. stoljeća i pojavio. Međutim, svojim je pisanim djelima snažno utjecao na umjetnike toga pokreta, uključujući i velikoga Gaudija, Hortu, Guimarda. 

Crteži