(Dragutin Novak - Prvi hrvatski pilot

Krajem 1909. godine, vlasti Austrougarske Monarhije odobrile su konstruktoru aviona ing. Slavoljubu Penkali da na ondašnjem vojnom vježbalištu sagradi hangar za svoj avion, a vježbalište koristi kao uzletište. Poznati svjetski izumitelj Penkala, diplomirao je kemiju u Drezdenu u Njemačkoj, a od kraja 19. stoljeća živio je i radio u Zagrebu. Patentirao je više od 80 izuma od kojih je najpoznatiji kemijska olovka - penkala, zatim termosica, deterdžent za pranje rublja, četkica za zube, lebdjelicu, preteču helikoptera i mnoge druge. 1909. godine patentirao je i avion originalne konstrukcije na kojemu je radio od 1908. godine. Krajem svibnja 1910. Penkala je započeo probna rulanja avionom po zemlji. Avionom je ponekad rulao i Milan Uzelac, kasnije ratni pilot i zapovjednik austrougarskoga zrakoplovstva. Dragutin Novak, rođen 16. veljače 1892. u Ilici 19 u Zagrebu, bio je prva osoba koja je poletjela Penkalinim avionom. Time se svrstao u red prvih letača ondašnjeg vremena i postao prvi hrvatski pilot. Njegov je otac Vinko poginuo dok je još bio dojenče, a majka Marija umrla je kada je imao 5 godina. Skrb o njemu i sestri preuzela je majčina sestra. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, a s navršenih 11 godina otišao je u Tropavu (Šleska) na školovanje za preciznog mehaničara. Nakon školovanja otišao je sestri u Budimpeštu gdje, budući da nije znao mađarski, nije mogao pronaći posao. U tom se gradu sredinom lipnja 1910. godine održavao aeromiting, tada najveća zrakoplovna manifestacija u Austrougarskoj. Tu se mladi Dragutin zaljubio u avione. Nakon aeromitinga Novak se vratio u Zagreb. 1910. godine Penkala ga je uzeo za svojeg pomoćnika, učenika i pokusnoga pilota i mehaničara. Najprije ga je detaljno uputio u konstrukciju aviona i upoznao sa načinom rada repnoga kormila i upravljača, a ubrzo je Novak dobio priliku rulati avionom. Zbog stručnog znanja, mladić je Penkali bio dragocjen i kao osoba s kojom je mogao sustavno ispitivati sposobnosti svoje letjelice. Penkala je brzo uvidio da avionu treba dodati kormila za upravljanje poprečnom ravnotežom (elerone) koja su tada imali samo rijetki tipovi aviona, što nije bio nimalo lak zadatak. Zahvaljujući mladom Novaku, to je uspješno riješeno. Sve to vrijeme Novak je letio, a Penkala je zahvaljujući njegovim letovima ispitivao svoju aviokonstrukciju. Uslijedile su i teorijski zasnovane izmjene: poboljšanje efikasnosti upravljačkoga mehanizma, ugradnja stabilizatora pravca i slično. Penkala nikada nije letio na svom avionu i samo je Dragutinu dopuštao da uzlijeće i to jedino u njegovoj prisutnosti. Prva polijetanja dogodila su se već između 22. i 25. lipnja 1910. godine, a letenje se nastavilo tijekom cijeloga ljeta i jeseni te godine. Letovi na visini od 10 i više metara te više stotina metara u daljinu uslijedili su u kolovozu nakon što je avion dobio svoj konačni oblik. Bili su to prvi letovi na području današnje Republike Hrvatske, a Dragutin Novak je bio prvi hrvatski pilot i prvi pilot koji je letio na ovome području. Krajem listopada Novak je izveo zaokret od 180 stupnjeva, ali zbog tadašnjega načina izvođenja zaokreta kormilarenjem pravcem, avion je ponirao i završio u kukuruzištu. Nakon te nezgode s minimalnom štetom Slavoljub Penkala je odustao od daljnjega bavljenja avionima jer nisu ispunili njegova očekivanja. Novak je prema Penkalinom nalogu, rastavio i spremio avion. Istodobno Mihail Merćep, gradi svoj hangar pored Penkalina. Iz Slovenske Gorice dovodi graditelje i konstruktore aviona, braću Rusjan, prve pilote u Austrougarskoj Monarhiji. U posao ulaže avionski motor, a braća avione, znanje i rad uz redovitu plaću. U međuvremenu je Edvard Rusjan poginuo u Beogradu kada ga je nalet vjetra bacio na zidine Kalemegdana. Kako Merćep nije ništa znao o letenju i avionima, a Joško Rusjan nije bio pilot, nego konstruktor i graditelj, početkom 1911. godine pozvao je Novaka obećavajući mu plaću i letenje. Novak je, presretan zbog mogućnosti da će i dalje imati priliku letjeti, s Joškom počeo dovršavati već započet Rusjanov monoplan. Novak je uveo mnoga konstrukcijska, manevarska i aerodinamična poboljšanja, a između ostaloga i upravljački volan i nožne komande što je u to vrijeme bilo nešto sasvim novo. Početkom proljeća poletio je na njemu, a u jesen iste godine avion se raspao od udara o zemlju jer mu je otkazao motor. Entuzijast kakav je po prirodi bio, Novak nije odustao te je nastavio s Joškom konstruirati i graditi avione. U lipnju 1912. godine gazda je odveo Novaka na letački tjedan u Beč, ali se u posljednji trenutak predomislio i pilotiranje aeroplanom povjerio nekom šarlatanu koji je uništio avion, a da nije niti uzletio. 4. kolovoza 1912. godine, priređen je javni let u Zagrebu na kojemu je Novak kružio iznad vojnoga vježbališta na gotovo 250 metara visine. Iako je bio letač već više od dvije godine, javnost je tek tada saznala za njega. Sredinom 1912. godine, na zrakoplovnom natjecanju u Pešti, Novak je osvojio prvo mjesto u letenju po vrlo nepovoljnom vremenu jer je puhao jak vjetar. 1913. godine Merćep je zbog toga što su ga napustili svi suradnici osim Novaka jer im nije isplaćivao plaće niti ih je cijenio i bio prema njima arogantan, organizirao letenje u Grazu.

Unatoč vrlo lošem vremenu natjerao je Novaka da poleti. To je zbog kiše koja je gusto padala prouzročilo pad aviona pa je Novak završio u bolnici. Merćep je po staroj navici, ostavio Novaka samog i pokupio motor aviona i vratio se u Zagreb. Baš kao što je to napravio u Beogradu kada je poginuo Edvard Rusjan, a da nije platio troškove sahrane. Merćep nikada nije letio niti je konstruirao ijedan avion. On je bio samo financijer gradnje aviona. Srbija ga i danas slavi kao njihovog prvog konstruktora i pilota iako ne postoji niti jedan jedini dokaz da je on to bio. No, zato neumorno predočavaju dokazane krivotvorine kojima pokušavaju pobiti tu činjenicu. Novak je nakon liječenja, koje je platila Obrtnička komora Graza, prekinuo sve odnose sa Merćepom i ostao neko vrijeme u Grazu. Na staru godinu 1917. godine oženio se i poslije Prvog svjetskog rata, u kojemu je sudjelovao kao pilot, prestao letjeti. Nakon Drugog svjetskog rata oduzeta mu je sva imovina, a 1970. godine se seli u Zagreb, gdje je živio do smrti 31. listopada 1978. godine. Do danas, Dragutin Novak je ostao zaboravljen i prešućivan. Za nadati se je da će to u budućnosti biti ispravljeno jer on to nije zaslužio. Ipak je on bio prvi hrvatski pilot. Više o svemu ovome možete pronaći na ovoj adresi!)