KHUEN HEDERVARY

Rođen: 23. svibnja 1849. u Češkoj
Umro: 16. veljače 1918. u Budimpešti

Grof Karlo Khuen Hedervary potječe iz njemačko-mađarske obitelji. Rođen je 23. svibnja 1849. na području današnje Češke.

Dio mladosti proveo je u Nuštru kraj Vinkovaca, gdje njegova obitelj ima veleposjede. Dobro poznaje i Zagreb jer je nekoliko godina u njemu studirao pravo.

Neposredan povod Khuenovu imenovanju za bana bila je afera nastala nakon što Hrvati nisu htjeli postaviti mađarske natpise uz grbove na zgradi Ministarstva financija u Zagrebu.

Mađari primjenjuju silu, Hrvati prosvjeduju, 

Grof Teodor Pejačević odlazi s banskog položaja, a Mađari taktiziraju; skidaju sa zgrade mađarske nazive, ali postavljaju Mađara u Zagrebu za bana.

Režim Khuena Hedervaryja potrajat će dvadeset godina. U tom se razdoblju sustavno guši svaka hrvatska oporba, novine su stalno pod zabranom, osnivaju se mađarske pučke škole, mađarski se uvodi i u hrvatske škole, državnu upravu, na željeznicu.

Hrvati se iseljavaju, ponajviše u obećanu zemlju Ameriku, te po starom načelu Divide et impera Khuen potiče međustranačke sukobe i sukobe hrvatskog i srpskog građanstva.  

    

 Kršnjavi

       

  Strossmayer   

       Rački

Isidor Kršnjavi , kojemu su Strossmayer , Rački i mnogi drugi zamjerali služenje Khuenu, uspio je vješto u vrijeme njegova režima izvući novac i graditi kulturne objekte u Zagrebu.

Stalni pritisak na sve što je hrvatsko stvara u hrvatskom puku, od Varaždina pa sve do Dalmacije, nacionalan ponos.

Javljaju se novi, mladi političari poput Vladimira Vidrića i Stjepana Radića, koji se obrazuju pod utjecajem modernih europskih nacionalnih ideja.

Hrvati nadilaze političke razlike i bore se za prirodno i zakonsko pravo Hrvatske na samosvojnost i ujedinjenje svih hrvatskih krajeva.

Nemiri i afere svakodnevna su pojava.
Josip Strossmayer kralja i cara Franju Josipa u Bjelovaru na fini način naziva lašcem.

U Zagrebu je 1895. Franjo Josip, u prigodi otvaranja zgrade Hrvatskog zemaljskog kazališta, dočekan povicima Slava Jelačiću i paljenjem mađarske zastave, a studenti širom Hrvatske sve češće prosvjeduju.

Počinje se polako tresti položaj Khuena Hedervaryja. Franjo Josip, koji je imao veliko povjerenje u njega, ipak 1903. smatra da je Khuenovo vrijeme u Zagrebu isteklo, ali kako bi se njegova lojalnost još mogla iskoristiti u Mađarskoj, koja počinje tražiti veću samostalnost i vlastitu vojsku. Hedervary napušta Zagreb.

Nikola Tomašić

Nikada se više neće vratiti u Hrvatsku, iako će preko novoga bana, Nikole Tomašića, a i poslije, kao mađarski premijer, još niz godina utjecati na hrvatsku politku.

Dragutin, odnosno Karlo Khuen Hedervary umro je 16. veljače 1918. u Budimpešti. Dvije godine prije početka Prvoga svjetskog rata odbačen je kao političar i od ojačalih mađarskih nacionalnih struja i od bečkoga dvora.

 

Saborski vritnjak Khuenu Héderváryju

Tijekom 80-ih godina 19. stoljeća dogodio se jedan zanimljiv događaj u sabornici Hrvatskog sabora.

Naime Khuen je 5. listopada 1885. godine dobio vritnjak zbog tzv. Komornih spisa, koje je ljeti 1885. po noći, kradomice, iz Hrvatskog arhiva otpremio u Budimpeštu. To su stare knjige, cijele knjižnice, vrijedni spisi i dokumenti, koji su svojedobno iz Hrvatske dopremljeni uglavnom u Budimpeštu.

Kada je ban Josip Jelačić godine 1848. ugušio mađarski ustanak i ušao u Budimpeštu, pozvao je tada uglednoga hrvatskog povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog, koji je sa sobom doveo još nekoliko hrvatskih stručnjaka, da odijele hrvatske arhivalije od mađarskih i da ih dopremi u Zagreb.

No kada je Khuen postao banom u Hrvatskoj, odmah je snovao kako te dokumente vratiti u Budimpeštu. To je kradomice po noći i učinio u ljeto 1885. g.

Jasno da je ne samo Zagreb nego i cijela Hrvatska o tome govorila i s nestrpljenjem se čekalo jesensko zasjedanje Hrvatskog sabora da se Khuena pita zašto je to učinio.

I došao je 5. listopada 1885. g. Khuen Héderváry se u jednom trenutku popeo za govornicu i stao govoriti o sudbini Komornih spisa.

Ali kada je rekao da "on dvoji o poštenom posjedu Hrvatske na te spise", pravaški zastupnici su jednostavno pobješnjeli. Trojica su se pravaša najviše bunili: David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić.

Budući da se galama nije stišavala, a Khuen nije mogao nastaviti govor, uputio se prema svojoj "banskoj sobi". Međutim kada je prolazio mimo pravaških klupa, Josip Gržanić ga je udario nogom u stražnjicu.

Poslije tih događaja u Hrvatskom saboru David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti "preuzvišenoga gospodina bana".

No pravaš Grga Tuškan, odnosno do 5. listopada dr. Grga Tuškan, u istražnome je zatvoru (10. X. 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren Preuzvišeni g. ban nogom..."

I to je bilo dovoljno da se Grgi Tuškanu oduzme titula iuris doctor, kao i dr. Davidu Starčeviću, te ih se osudi na šest mjeseci zatvora.

Dakako da tu uvrjedu i poniženje Khuen Héderváry hrvatskim pravašima nije nikada oprostio. Progonio ih je sve vrijeme svoga banovanja u Hrvatskoj, a i kasnije kao predsjednik mađarske vlade.