José Saramago

José Saramago (Žuze Saramagu) je rođen 16. studenog 1922. godine u Azinjaga (Portugal), u siromašnoj seljačkoj porodici.

Teška materijalna situacija ga prinuđuje da promjeni niz zanimanja, da bi se tek 1976. godine posvetio isključivo književnosti.

Saramago je za života smatran najvećim živim portugalskim i jednim od najuticajnijih europskih pisaca današnjice.

Njegova djela prevedena su na preko trideset jezika.

Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1998. godine za roman "Sedam Sunaca i Sedam Mjesečina".

Umro je 18. juna 2010. godine u Španiji.

• Djela
  • 1 Embargo i druge priče
  • 2 Sljepilo
  • 3 Sedam sunaca i sedam mjesečina (Sjećanje na samostan)
  • 4 Evanđelje po Isusu Kristu

Sljepilo

"Sljepilo" ima za temu apokalipsu koja se javlja u vidu epidemije neobjašnjivog i neizlječivog sljepila. Pokušavajući da se snađu i prežive, ljudi postaju nemilosrdni.

Sedam sunaca i sedam mjesečina (Sjećanje na samostan)

Uzbudljiva priča, protkana suptilnom ironijom, problemi koji su vječno ljudski, slika portugalskog društva s početka 18. vijeka – neodgovoran kralj Žoao V., pobožna kraljica Marija Ana dugo ne može da podari kralju tako željenog nasljednika, sveti oci skloni grijehu, revnosna Inkvizicija, siromašni seljaci koji nesretno stradaju dok s Bogom na usnama grade veliki manastir za franjevce koji im je kralj obećao pošto su mu prorekli da će imati poroda – sve to kao u kakvoj renesansnoj igri oživljava Saramago u svom djelu.

Tu je i drugi tok romana, u kojem je pisac sa toplinom progovorio i o nekim drugim ljudskim stremljenjima, osim onim zemaljskim, o čovjekovoj potrebi da se povremeno vine u njemu nedostupne prostore i da u njima potraži radost, utjehu i smisao za svoj život.

Kao mitski Dedal i otac Bartolomeo Lorenzo (ličnost koja je stvarno postojala i preteča je suvremenih zrakooplovaca) sanja o poduhvatu koji do tad ni jedan čovjek nije ostvario, da konstruira mašinu (zrakoplov) koja će ga odnijeti do sunca.

U tome mu pomaže u ratu osakaćeni Baltazar, zvani Sedam Sunaca i njegova Bilmunda, zvana Sedam mjesečina, koja ima dar da vidi dušu svakog čovjeka.

I dok se inkvizicija pedantno bavi ljudskom dušom, pročišćavajući je spaljivanjem na lomačama, dotle se ovo troje Božijh ljudi, uz kraljevsku pomoć, priprema za veliki poduhvat.

Jednog dana zaista će poletjeti, ali ne uz pomoć duše nego uz pomoć ljudske volje, hiljadu volja koje je svojim neobičnim moćima sakupila Belmunda.

Velinčastvena priča o običnim i neobičnim stvarima, o ljubavi, i o padu, o čovjekovoj potrebi da se približi božanskom i makar za trenutak da se osjeti njemu ravnim.

Evanđelje po Isusu Kristu

Roman koji je podigao nečuvenu buru u čitavom katoličkom svijetu, kritiziran i anatemiziran od Vatikana i klera kao antievanđelje, dok za druge on predstavlja predkršćansku priču o ljubavi i ljudskoj žrtvi i o dvadeset vijekova netolerentnosti i patnji koje su usljedili.

Sam pisac je ovu knjigu predstavio na svoj skromni način kao "tek još jedno Evanđelje koje pokušava da, uz nešto slobodne interpretacije popuni prazan prostor između epizoda Isusovog života onakvih, kakve su ispropovjedane u drugim Evanđeljima".

Knjiga je pravi izazov za sve koji uživaju u preplitanju sumračnog realizma, groteskne fantazije i oštrog humora, a sve iz pera vrhunskog pisca.