STJEPAN MIHALIĆ - HRVATSKI KNJIŽEVNIK

 

 

 

Rođen: 16. srpnja 1901. u Karlovcu
Umro: 12. travnja 1984. u Karlovcu

Hrvatski prozaik, feljtonist i dramatičar Stjepan Mihalić rođen je 16. srpnja 1901. u Karlovcu. Umro je 12. travnja 1984., također u Karlovcu, gradu kojem je posvetio cijeli život i cjelokupno stvaralaštvo.

Stjepan Mihalić, i tematski i stilski, na razmeđima je hrvatske književnosti tridesetih godina. Počeo je pisati s 15 godina, a prvu prozu Bratić Mirski objavio je u Vijencu 1926., pod utjecajem ekspresionizma.

U Knjizi o Mlakaru, a potom u novelama iz zbirke Šest priča iz moga grada, Mihalić se priklonio realističkoj struji u hrvatskoj književnosti.

Istodobno je pisao i dramske tekstove na tragu prvih Krležinih drama. Godine 1929. kazališna družina što ju je Mihalić osnovao prikazala je njegovu pasionsku igru u pet slika Grbavica. Predstava je odmah igrana i u Zagrebu, ali je neslavno propala.

Tek je nekoliko desetljeća kasnije redatelj Georgij Paro otkrio u njoj zanimljive ekspresionističke elemente i s uspjehom je uprizorio.

Atrakcija cirkusa Borov, Bukovački, Pred dan, Silom pokajnik, naslovi su tek nekih od Mihalićevih drama.

U vlastitoj nakladi Mihalić tiska tri knjige: Grbavicu, Novele i Neprijatelje, a Matica hrvatska objavljuje mu pastoralnu pripovijest Zapaljena krv.

Dijelovi te lirske proze među antologijskim su stranicama hrvatske književnosti tridesetih godina. Bujnom metaforikom izražena je žudnja za individualnom slobodom u sklopu prirode.

U romanu Rakovac u Vinovrhu javlja se lik idealistički angažiranog mladog čovjeka koji se bori protiv gospodarske i nacionalne potlačenosti Hrvatske.

Mihalićev roman Teleći odresci otkupljen je 1955. na natječaju sarajevske Narodne prosvjete kao najbolji roman. Njime se potvrdio kao zreo pripovjedač, a roman  Elegija osnažio je uvjerenje kako je riječ o piscu vrijednoga opusa, s nepravdom zanemarenoga.

O životu i duši Karlovca, grada nadahnuća mnogih umjetnika, Stjepan Mihalić je osobito uvjerljivo progovorio u novinskim feljtonima.

Ovaj nedovoljno vrednovan i s oprečnih motrišta ocjenjivan pisac tek bi trebao dobiti cjelovitiju i obuhvatniju sliku u povijesti hrvatske književnosti.