Ivan Meštrović, (Vrpolje kod Slavonskog Broda, 15. kolovoza 1883. - South Bend, Indiana, SAD, 16. siječnja 1962.), hrvatski kipar i arhitekt.

Meštrović je rođen u Vrpolju u Slavoniji, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Kao dijete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je čuvao ovce. Rođen je u seoskoj katoličkoj obitelji, a njegova religioznost oblikovala se pod utjecajem pučke religioznosti, Biblije i kasnog Tolstoja.

Sa šesnaest godina, Harold Bilinić, kamenorezac iz Splita, prepoznao je njegov dar i uzeo ga je za šegrta. Njegov umjetnički talent razvio se gledanjem znamenitih građevina Splita, uz pomoć pri školovanju Bilinićeve supruge, koja je bila profesor u srednjoj školi. Uskoro, pronašli su jednog bečkog vlasnika rudnika, koji je financirao Ivanovo preseljenje i školovanje u Beču. Morao je u najkraćem roku naučiti njemački i prilagoditi se novoj sredini, ali je uprkos brojnim problemima završio studij.

  Zdenac života (1905., spomenik postavljen 1912. na trgu Maršala Tita ispred HNK u Zagrebu)

Svoju prvu izložbu priređuje 1905. godine u Beču sa grupom Secesija, uz primjetan utjecaj stila Art Noveau. Njegov rad je ubrzo postao popularan i Meštrović počinje zarađivati dovoljno za sudjelovanje na međunarodnim izložbama, na koje je putovao sa svojom suprugom Ružom Klein.

Godine 1908. seli se u Pariz. Skulpture napravljene u tom razdoblju, donose mu međunarodni ugled. U Beograd se seli 1911. godine, a ubrzo potom u Rim, gdje je proveo naredne četiri godine studirajući na skulpturama antičke Grčke.

Na početku Prvog svjetskog rata, poslije atentata u Sarajevu, Meštrović se pokušao vratiti u Split preko Venecije, ali ga je od tog puta odvratio njegov oporbeni stav prema austro-ugarskim vlastima. Tijekom rata putovao je da bi sudjelovao na izložbama u Parizu, Cannesu, Londonu i Švicarskoj.

Spomenik Grgura Ninskog u Splitu (1929.)

Poslije Prvog svjetskog rata vratio se kući i upoznao drugu ljubav svog života, Olgu Kesterčanek, s kojom se oženio. Imali su četvero djece - Martu, koja je rođena u Beču i Tvrtka, Mariju i Matu, koji su rođeni u Zagrebu, kamo su se preselili 1922. Kasnije bi zimske mjesece provodili u svojoj palači u Zagrebu, a ljetne u kući napravljenoj 1930-ih godina u Splitu. Postao je profesor na Visokoj umjetničkoj školi u Zagrebu. Nastavio je s pravljenjem velikog broja djela. U to razdoblje pada i njegov rad s Jurjem Škarpom na Mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu.

Putovanjima po čitavom svijetu su se nastavila, izlagao je svoja djela: u Bruklinskom muzeju (1924.), Chicagu (1925.), kao i u Egiptu i Palestini 1927. godine.

Zbog njegovog antifašističkog stava, kada je osudio talijanski iredentizam prema Dalmaciji, i Njemačkoj, kada je odbio Hitlerov poziv za posjetu Berlina tridesetih, ustaše su ga zatvorili na tri i pol mjeseca (osudivši ga na smrt) tijekom Drugog svjetskog rata, no uz pomoć Vatikana, prebacio se u Veneciju, pod izlikom da izlaze na Venecijanskom Biennaleu, zatim odlazi opet u Rim, a potom u Švicarsku.

Cijela njegova obitelj nije se uspjela izvući pred naletima rata – njegova prva žena Ruža Klein umrla je 1942. godine u Zagrebu. Kasnije, brata Petra zatvorile su komunističke vlasti.

  Spomenik Marku Maruliću u Splitu (1925.)

Titova Jugoslavija je pozvala Meštrovića na povratak, ali je on odbio živjeti u komunističkoj zemlji. Godine 1946. Sveučilište u Syracusi ponudilo mu je profesorsko mjesto i on se preselio u Sjedinjene Države. Još 1945. godine dobio je američko državljanstvo, a deset godina kasnije postaje profesor na Sveučilištu Notre Damm.

Godine 1959. Meštrović je nakratko posjetio Hrvatsku (Zagreb i Split) posjetivši Alojzija Stepinca, nepravedno zatvorenog zbog tobožnjih veza s ustašama, i Josipa Broza Tita.

Na zahtjev jugoslovenskih kulturnih poslanika, poslao je 59 statua iz Sjedinjenih Država u Jugoslaviju (uključujući i spomenik Petra II. Petrovića Njegoša), a 1952. godine dodatnih 400 skulptura i različitih crteža.

Smrt Meštrovićeve djece kao da je utjecala i na njegovu. Njegova kći Marta, koja se doselila u Kanadu, umrla je u 24. godini 1949. godine; njegov sin Tvrtko, koji je ostao u Zagrebu ubio se 1961. godine.

Meštrović je napravio četiri glinene skulpture, da bi obilježio smrt svoje djece, Marte i Tvrtka. Nekoliko mjeseci kasnije, Ivan Meštrović je umro u svojoj 79. godini života u gradu South Bend, država Indiana (SAD). Pokopan je u crkvi Presvetog Otkupitelja u Otavicama, tzv. mauzoleju obitelji Meštrović.

Prema Meštroviću misterij ljubavi odgonetka je misterija smrti i uvjet vjerovanja u vječnost. Stoga su mu čovjekova djela na zemlji, pa i umjetnost, "otisci besmrtnog bića".

Uz herojsko-nacionalni i intimistički ciklus, religiozni ciklus zauzima središnje mjesto u Meštrovićevu stvaralaštvu (sakralni objekti, skulpture u mramoru, bronci i drvu), u kombinaciji arhajskoga. "gotizirajućega", secesionističkoga i ekspresionističkog stila. "Gotizirajuća ekspresivna mistika" našla je svoj izraz u kapelici Sv. Križa u Kašteletu (Split), s velikim drvenim Raspelom (1917.) i nizom drvenih reljefa s prizorima iz Kristova života (1917.-53.).

Mauzolej obitelji Račić u Cavtatu (Gospa od Anđela, 1920.-23.) monumentalno je arhitektonsko-skulptorsko zdanje, a glavne su mu skulpture Raspelo, Sv. Roko i anđeli s dušama pokojnika. Spomen-crkva kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina nadahnuta je starohrvatskim crkvicama.

 

  Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (Srbija) (1938.)

  Njegošev mauzolej na Lovćenu (Crna Gora)

  Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama

Povijest Hrvata (1932., Zagreb)	Perzefona (Sveučilište u Syracuzi, NY)	Pobjednik, Beograd
Kip Nikole Tesle u Teslinoj ulici u Zagrebu	Petar Berislavić (1933., otkriven 1938., Trogir	Vladimir Nazor ispred Preporodne dvorane

 

Dom likovnih umjetnika u Zagrebu, napravljen po Meštrovićevom nacrtu

Dinko Šimunović ispred Preporodne dvorane

 

Pobjednik, Beograd

Nikola Tesla, Zagreb

Marko Marulić, Split

Grgur Ninski, Varaždin

Perzefona, New York

Knez Domagoj, Vid

 

Pieta, crtež, Ivan Meštrović

 

 

Uvjeti za osnivanje muzejskih postava stvoreni su 1952. godine kada Ivan Meštrović darovnicom Republici Hrvatskoj daruje kuću i atelijer u Mletačkoj ulici, kasnije preuređen u muzejsko-galerijsku ustanovu Atelijer »Meštrović«, obiteljsku vilu i atelier u Splitu, kasnije adaptiran u muzejsko galerijsku ustanovu Galerija »Meštrović«, potom renesansni utvrđeni ljetnikovac Kaštelet - Crikvine u Splitu uz kojeg je dograđena Crkva Sv. Križa, u kojoj se danas nalaze drveni rejefi s prizorima iz Kristova života, te Crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama u kojoj se nalazi grobnica obitelji Meštrović.  

U NAJUGLEDNIJOJ svjetskoj aukcijskoj kući Sotheby's u Londonu danas je za više od 250 000 eura prodan drveni reljef Ivana Meštrovića iz 1913. nazvan "Silazak s križa". To je izuzetan uspjeh naročito s obzirom na sadašnji pad cijena na svjetskom tržištu umjetnina, priopćili su Mate i Rumjana Meštrović.

Krajnja je prodajna cijena "Silaska s križa" za čak osam puta nadmašila izvornu minimalnu procjenu. Na tematskoj aukciji "Europske skulpture 19. i 20. stoljeća" ukupno je ponuđeno 110 djela, a dosad ih prodano pedeset, čija je ukupna vrijednost milijun funti. Čak petinu tog iznosa predstavlja cijena najskupljeg djela na aukciji, Meštrovićevog reljefa iz 1913. godine.

Ivan Meštrović tako je i dalje ostao u svijetu najtraženiji umjetnik s ovih prostora. Aukcijska kuća Sotheby's ranije je prodala i njegov portret Ruže Klein iz 1915. godine za gotovo sto tisuća funti.

Ostala važnija djela:

• Pieta (vidi slika),
• Mauzolej u Otavicama,
• Zdenac života,
• Domagojevi strijelci,
• Njegošev mauzolej na Lovćenu kraj Cetinja (Crna Gora),
• Historija Hrvata,
• Spomenik zahvalnosti Francuskoj (Beograd),
• Pobednik (Beograd),
• Spomenik Neznanom Junaku (Avala kraj Beograda),
• Svetozar Miletić (Novi Sad),
• Rimska Pieta,
• Job.