VLADAN DESNICA

Rođen: 16. rujna 1905. u Zadru
Umro: 4. ožujka 1967. u Zagrebu 

Od prvog objavljenog djela - Zimsko ljetovanje 1950. do sabranih djela u četiri knjige, očito je ljudsko i poetsko nastojanje za prevladavanjem napora.

Napuštajući tradicionalne govorne mogućnosti, Desnica je stvorio osobit oblik poetsko misaonog izraza o životu i ljudima, i u suvremenoj hrvatskoj književnosti zauzeo je posebno i važno mjesto.

Tematsko određenje njegovih djela najčvršće je vezano uz dalmatinske gradiće i sela. Desnica je potekao iz tog kraja, a i pokopan je u Islamu Grčkom, mjestu u kojem je često boravio i stvarao.

Progovarao je o dalmatinskim ljudima i njihovu životu, nadrastajući temu i dižući se do općeljudskih istina. Pokatkad je to psihološka analiza kao u novelama Spririti i Sveti Sebastijan, ali je u većem dijelu ostvarenja naglašeno refleksivno.

Osnovno je za Desničina djela čovjek kao mjerilo svakog postojanja. Ljudsko je iznad svega. Sve drugo je u vremenu i prostoru moguće zamijeniti. Čovjek živi s mogućnošću potvrđenja.

Desnica stoji na pozicijama futurističke filozofije po kojoj se čovjekova sadašnjost temelji na njegovoj budućnosti.

 

Roman Proljeća Ivana Galeba najvažnije je ostvarenje i sinteza autorova viđenja i shvaćanja života. Tkivo romana isprepleteno sjećanjem, sadašnjim trenutkom i esejističkim izricanjem rezultata iskustva, otvorit će nove teme - čovjek, smrt, ljudske pogreške, bog - i prezentirati filozofska stajališta autora. Vrijednost je tim veća što su filozofsko i poetsko postali jedinstvena i nerazdvojna cjelina.

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, gl. ur. Ante Stamać, br.7–8, DHK i Školska knjiga d.o.o., Zagreb, srpanj–kolovoz 2007.

Kompleksnost književne osobnosti Vladana Desnice potaknula je uredništvo da se u cjelovitom tematu, koji zauzima najveći opseg ovoga broja »Republike«, upusti u, kako se navodi, »avanturu traganja za nikad izgubljenim piscem«, ali piscem čiji je opus ponekad neopravdano gubio čitatelje, izazivao problematična tumačenja i kontroverze te nezasluženo bivao smještan na margine hrvatske književnosti.

Temat tako možemo promatrati kao pokušaj prevrednovanja dijelova njegova opusa i namjeru identifikacije onih polazišnih točaka iz kojih su u prošlosti dolazila kriva čitanja i ocjene Desničinih tekstova, a kojima je, kako se jasno naslućuje u temeljnoj ideji koja se provlači prilozima, uzrok uglavnom u ideološkim pitanjima. Pisac koji je živio »tako oglednu hrvatsku sudbinu« u devet će priloga biti razmatran u širem tematskom spektru, koji obuhvaća kako analize njegovih pojedinih tekstova, tako i zanimanje za onodobni književni i politički kontekst u kojem su nastajala njegova djela, a koji je utjecao na određenje položaja pisca.

Tako će u prvu skupinu pripadati tekst Perine Meić, koja predlaže semiotički pogled na Proljeća Ivana Galeba, analizirajući taj roman kao iznimno složen i dinamičan znakovni sustav, što neprestano otvara prostor novim interpretacijama djela o kojem je tek naizgled već sve rečeno.

Problematikom žanrovskog određenja kraćih proznih vrsta Vladana Desnice bavi se Mira Muhoberac, ukazujući najprije na mijene u žanrovskom određivanju njegove kratke proze od strane službene kritike, a potom nalazeći u piščevoj težnji da napiše književni tekst bez sadržaja te utjecaju Croceove estetike Desničin ironičan stav spram kanonizirane žanrovske podjele.

Dok se Helena Peričić bavi etičkim pitanjima koja postavlja drama Ljestve Jakovljeve, Tonko Maroević pozornost usmjerava na jedinu autorovu zbirku pjesama, Slijepca na žalu, razmatrajući razloge negativne kritičke recepcije iste, smještajući Desničinu poeziju u kontekstu hrvatskog pjesništva uz bok Nazorovim i Kranjčevićevim djelima te zaključujući kako se cijela zbirka može promatrati kao prostor za raznolike pjesničke stilske vježbe.

U svjetlu ideoloških iščitavanja njegova opusa Davor Velnić u tekstu Sukob na Desnici bavi se romanom Pronalazak Athanatika, a na sličan način Cvjetko Milanja piše o romanu Zimsko ljetovanje.

Temat upotpunjuje i komparativna analiza Igora Žica, koji na primjeru Desničina romana Proljeća Ivana Galeba te romana Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovića iščitava razlike između hrvatskog i srpskog urbanog romana, a zaključuje ga tekst Čede Price, koji dokumentarističko prisjećanje na sastanak s »maestrom od pisanja i stvaranja« pretvara u opsežniju analizu književne pojave Vladana Desnice.

Ljubica Anđelković