ALPHONSE DAUDET
Rođen: 13. svibnja 1840. u Nimesu
Umro: 16. prosinca 1897. u Parizu
Francuski književnik Alphonse Daudet, rođen 13. svibnja 1840. u Nimesu, dijeli sudbinu pisaca za života ovjenčanih slavom i priznanjima, prema kojima su kasniji naraštaji bili toliko strogi i kritični da su ih gurnuli na rub povijesti književnosti.
U trenutku kada na francusku književnu pozornicu stupa naturalizam, Daudet je već zreo i priznat pisac.
Njegovo romansijersko djelo oslikava francusko društvo za vrijeme Drugog carstva i Treće republike kad je bio tajnik carskog ministra u Parizu.
Za razliku od tada najaktivnijeg, ali i najosporavanijeg romansijera Emila Zole, Daudet se u svojim romanima bavi individualnim sudbinama kojima su socijalne okolnosti samo dekor.
Naturalističnost njegove proze je u pojedinosti, dojmu, a ne u analizi.
Prve romane, kao i većina suvremenika, pisao je pod utjecajem Mussetove romantičarske poezije. Naturalistički obojene romane, zasnovane na stvarnim događajima, objavljivao je između 1876. i 1890.
To su djela Jack, Nabob, Kraljevi u izgnanstvu, Evangelist i Besmrtnik.
Ako su Daudetovi romani izgubili čitatelje, kao pripovjedač on je i dalje među najuglednijim stvarateljima toga žanra u francuskoj književnosti.
Zajedno s Mériméeom utemeljitelj je pripovijetke kao važnog književnog roda. Velik uspjeh postigao je Daudet zbirkom Pisma iz mog mlina, nadahnutom lirskom ilustracijom ljubavi prema rodnoj Provansi.
Pisao je za djecu i mladež, a roman Mališan, s autobiografskim motivima, ide u red klasičnih djela književnosti za mladež.
S Tatarinom Taraskoncem Daudet uvodi u francusku književnost burleskno-herojski roman s folklornim obilježjima.
Umro je 16. prosinca 1897. u Parizu kao veoma čitan i omiljen pisac kojega je i kritika iznimno cijenila i uzdizala.
Kuća u Parizu Alphonsa Daudeta
bglavac
irida
