Sokrat

(4. jun, 470-399. p.n.e.) (grčki Σωκράτης Sōkrátēs) je bio grčki (Atenski) filozof i jedan od najbitnijih simbola zapadne filozofske tradicije.

Sokrat je mišljenje iznosio u razgovorima s omladinom na Atenskim trgovima. Nije bio sofist- kritizira njihov skepticizam.

Njegov najveći doprinos zapadnjačkoj misli su njegovi dijalozi, koje je puno koristio u istraživanju moralnih koncepata i prvi put su opisani u Platonovim dijalozima.

Radi toga, Sokrat se smatra ocem i osnivačem etike ili moralne filozofije, i filozofije uopće.

Metoda vođenja dijaloga ima dvije faze:

1. Ironija- dovodi sagovornika do saznanja da ništa ne zna o onome što ga učitelj pita. Poznata rečenica, "Znam da ništa ne znam". (To je ironija).

1. Majeutika- u drugom dijelu razgovora Sokrat postepeno dovodi sugovornika do saznanja- "porađanja istine" (majeutika- babička vještina).

Sokrat je tvrdio da je svjesnost neznanja prvi stupanj stjecanja znanja.

Sokrat nije ostavio pisana djela; upućivanje na izvršenje vojne obaveze se može pronaći u Historiji peloponeskog rata.

Bio je izložen zlobnoj satiri u Aristofanovoj komediji Oblaci koja je prikazana kada je Sokrat bio u četrdesetim godinama.

Prikazivan je i u drugim dramama, gdje je bio kritiziran radi "moralnih opasnosti za suvremeno mišljenje i literaturu".

Glavni historijski izvori o Sokratu su u pisanim djelima njegovih učenika, Ksenofona i Platona. Drugi važan izvor su Aristotelova pisanja o njemu.

Skulpture i biste prikazuju Sokrata kao ružnog čovjeka. Ovi portreti su nastali većinom prema Platonovim opisima, a ne prema direktnom promatranju.

Sokratov otac je bio Sofroniskus, kipar, a njegova majka Fenarete, babica.

Bio je oženjen za Ksantife, koja mu je rodila tri sina. Prema kulturnim standardima vremena, ona je bila svadljiva žena. Sokrat je jednom prilikom rekao da bi on, nakon što je naučio živjeti sa svojom suprugom, mogao izdržati bilo koje ljudsko biće, isto kao što je dreseru konja lakše dresirati nekog drugog konja nakon što je bio sa divljim.

Sokrat je volio ići u Simpozij, gdje je razgovarao i pio. On je bio legendarni pijanica, ostajao je trijezan čak i kada bi svi oko njega bili pijani do besvijesti.

Doživio je i vojnu akciju boreći se u tri bitke. Znamo iz Platonovog Simpozija da je Sokrat bio odlikovan za hrabrost. Jednom prilikom je spasio život političaru Alkibidu. Tada je pokazao i svoju srčanost hodajući zimi bez cipela i kaputa.

Sokrat je živio na prijelazu sa vrhunca Atenske imperije do njenog pada nakon poraza protiv Sparte i njenih saveznika u Peloponeskom ratu.

U tom vremenu kada se Atena oporavljala od ponižavajućeg poraza, Atenski javni sud je izabrao tri vodeće javne ličnosti da sude Sokratu za navodno nepoštovanje državnih bogova i za to što je iskvario Atensku omladinu.

Proglasili su ga krivim, i osudili da ispije otrov.