RUĐER JOSIP BOŠKOVIĆ

U Milanu je 13. veljače 1787. umro Ruđer Josip Bošković, hrvatski filozof, matematičar, fizičar, astronom, diplomat i pjesnik.

Rođen je 18. svibnja 1711. kao osmo dijete u dubrovačkoj obitelji Bošković, podrijetlom iz Hercegovine.

(Th. Mayerhofer: Portret Ruđera Boškovića)

Školu je Ruđer počeo pohađati u Isusovačkom kolegiju u Dubrovniku, a već je kao petnaestogodišnjak nastavio školovanje u Rimskom isusovačkom kolegiju.

Završivši školovanje 1741. kao tridesetogodišnjak, postao je najprije nastavnik, a zatim i profesor matematike u Isusovačkom kolegiju.

Već od petnaeste godine piše znanstvene  rasprave iz matematike, fizike i astronomije, pa je vrlo rano stekao ugled osobito nadarena znanstvenika.

Prvu zapaženu raspravu O sunčevim pjegama objavio je kao dvadesetpetogodišnjak i u njoj je iznio dvije nove vlastite metode za određivanje elemenata vrtnje Sunca oko osi.

Slijedilo je više vrijednih i cijenjenih znanstvenih djela, a vrhunac je bila  Teorija prirodne filozofije, koju je završio i tiskao u Beču 1758.

To kapitalno i, za današnja shvaćanja mnogih problema i tema filozofije i prirodnih znanosti, izuzetno važno  djelo tek je 1974. u cijelosti prevedeno na hrvatski jezik i objavljeno kao dvojezično izdanje u nakladi Libera.

Ispred Akademije

Prva od tri knjige posvećena je izlaganju Boškovićeva osnovnog shvaćanja tvari i sila koje djeluju u prirodi. U drugoj knjizi opširno se raspravljaju primjene teorije na mehaniku, a u trećem na fiziku.

Na međunarodnom simpoziju u Dubrovniku, prigodom 200. obljetnice Teorije prirodne filozofije, poznati fizičar  Nils Bohr naglasio je da Boškovićeve teorije privlače ponovno sve veću pažnju suvremenih znanstvenika.

Budući da isusovci nisu blagonaklono primili Teoriju prirodne filozofije, Bošković napušta Rim i odlazi u Pariz, a zatim u London, gdje je bio primljen s velikom pozornošću i počastima.

Nakon toga putuje po Belgiji, Nizozemskoj, Turskoj, Poljskoj i Austriji, a zatim je ponovo u Italiji, gdje je bio profesor optike i astronomije u Milanu i osnivač Zvjezdarnice u Breri.

Poslije toga otišao je u Veneciju i ponovno u Pariz, gdje je bio postavljen za upravitelja Optičkog instituta za pomorstvo i primio francusko državljanstvo.

Zbog slabog zdravlja ubrzo se vratio u Milano, gdje je preminuo od komplikacija na plućima.

   

 

Dubrovnik se odužio svom sugrađaninu koji je kao raguseo proslavio njegovo ime ma nekomercijalnoj osnovi. Tako je u zidu katedrale pohranjeno njegovo srce, o čemu svjedoči natpis u kamenu. Spomenuta rodna ulica zove se njegovim imenom kao i veliki trg ispred jezuita.