ANTE KUMAN

Rođen: 13. ožujka 1902. u Apatinu
Umro: 9. lipnja 1978. u Zagrebu

Ante Kuman, hrvatski slikar, grafičar i ilustrator, rođen je 13. ožujka 1902. u Apatinu.
Osnovnu i srednju školu pohađa u Vinkovcima, a maturira u Vukovaru.

Već u srednjoj školi dobiva likovne poduke od svojeg nastavnika slikara Dragana Renarića, a 1921. odlazi u Beč na studij arhitekture na Visokoj tehničkoj školi. Sljedeće godine prelazi u München i upisuje studij povijesti i umjetnosti da bi 1923. prešao na Umjetničku akademiju. Te godine dobiva diplomu, a zatim se zapošljava kao nastavnik na školi u Bjelovaru gdje djeluje gotovo deset godina.

Još za vrijeme studija Kuman putuje i duže vremena boravi u Francuskoj i Italiji. Posebno je važan njegov izlet 1925. godine od Venecije do Napulja, kad se upoznao s renesansnim i barkonim djelima, a sam načinio niz uspjelih skica, crteža, grafika i slika talijanskih krajolika.

Nakon povratka u domovinu te slike prvi put izlaže u javnosti na izložbu u Osijeku. Posljednji put Kuman je izlagao u Zagrebu 1933. u Salonu Schira i u Bjelovaru godine 1934.

U posljeratnom razdoblju živi povučeno, a posljednjih godina pobolijeva na očima. Umire u prometnoj nesreći u Zagrebu 9. lipnja 1978.

Na Antu Kumana može se s punim pravom primijeniti Barčeva sintagma o veličini malenih. Zato ne bi smio biti izostavljen u ozbiljnijim razmatranjima o hrvatskoj likovnoj umjetnosti 20. stoljeća.

Količinski i vrijednosno, glavni dio Kumanova rada čine bakropisi, linorezi, drvorezi, litografije i ostale grafičke discipline.

Srce od licitara / Ivana Brlić-Mažuranić ; ilustrirao Ante Kuman

Pamte se njegove ilustracije školskih i dječjih knjiga te portreti hrvatskih književnika u raznim čitankama.

 

Pregledavajući Kumanove karajolike i prizore prisjetit ćemo se Nemčićevih Putositnica ili Matoševih listića, ali ne samo tematski nego i u sposobnosti brzog uočavanja.

U imaginarnom muzeju Hrvatske likovne umjetnosti Kumanovi radovi zauzimaju časno mjesto, a parabola ide čak od Karasa i Quiquereza, preko Čikoša i Vidovića do Glihe i Murtića.

Kumanov opus svakako je više od dokumenta o karakterističnim stvaralačkim tendencijama prve polovine stoljeća u hrvatskoj sredini. Zapravo je svjedočanstvo o ozbiljnim mogućnostima, ali i o vrlo relevantnim dometima u trenucima sretne vjernosti sebi i mjeri svoga talenta.