Antun Šoljan

 

(Beograd, 1. prosinca 1932. - Zagreb, 12. srpnja 1993.), hrvatski književnik.

Pjesnik, pripovjedač, dramatičar, romanopisac, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija, urednik triju značajnih književnih časopisa 1950-ih i 1960-ih (Međutim, Književnik, Krugovi).

Pripadnik književnog naraštaja tzv. “krugovaša”, književnika koji su se okupljali uz časopis Krugovi.

Književni mu opus obilježava ironija, topos mladenačke “klape”, mjestimice eskapizam, zatim društveno-moralne preokupacije i angažiranost, ponajprije u dramskom opusu, a kritika ga opisuje i kao “egzistencijalističkog pisca” te “utopista”, ponajprije zbog vjere u moć književnosti.

Pisao je pjesme, romane, drame, radiodrame, eseje i feljtone te priredio niz antologija, poput "Sto najvećih djela svjetske književnosti".

Zarana je zastupao i primjenjivao poetiku izrazito modernističkog iskustva.

VUKOVARSKI ARZUHAL

(arzuhal znači molba, predstavka)


Miroljubiv čovjek sam,
a pomalo već i star,
al' vam velim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Satrli ste cijeli grad,
napravili grdan kvar,
stog vam kažem gospodo,
platit ćete Vukovar.

Da u mojoj kući gost
hoće biti gospodar -
ne ide to, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Što ste htjeli, zlo ste htjeli,
i bit neće nikadar -
zapamtite gospodo,
platit ćete Vukovar.

Dugo će još Dunav teći
platit će se svaka stvar -
ja vam jamčim, gospodo,
platit ćete Vukovar.

Antun Šoljan, 1. prosinca 1991. godine.

 ( “Vukovarski arzuhal” iz 1991., koja je inspirirana pjesmom na hrvatskom jeziku i arapskom pismu “Duvanjski arzuhal” Mehmed-age Pruščanina iz 18. st. Arzuhal je molba, žalba, predstavka.)

Poznata mu je pjesma Vukovarski arzuhal, koja je nastala "u prenesenom smislu slušanjem starca u kojoj pripovijeda da gost u kući ne može biti gospodar, pisano arzuhalom i s refrenom »Platit ćete Vukovar«"

•  "Na rubu svijeta",
• "Bacač kamena",
• "Izdajice",

 

 

• "Kratki izlet",
• "Luka",
• "Drugi ljudi na mjesecu".

 

NOĆ, ULICA, FENJER, APOTEKA

Noć, ulica, fenjer, apoteka,
Besmisleno, mutno svjetlo drijema.
Ma živio ti još četvrt vijeka-
Bit će sve isto. Izlaza nema.

Umrijet ćeš - i sve, k'o prije,
Ponovit će se ispočetka:
Noć, kanalom leden vjetar brije,
Ulica, fenjer, apoteka.