Umro: 12. siječnja 1519. u Beču
Jake volje, ali sjetna, odsutna pogleda, tako je veliki njemački slikar Albert Dürer doživljavao njemačkog kralja i rimsko-njemačkog cara Maksimilijana.
Kraljević Maksimilijan rođen je u turobnoj rezidenciji svoga oca Fridrika III., kojeg suvremenici zovu mlakonjom Svetog Rimskog Carstva.
Nakon solidne naobrazbe, Maksimilijan se s 18 godina ženi vojvotkinjom Marijom od Burgundije.
No, nakon skore i iznenadne ženine smrti cijeli će život provesti ratujući i bez stalnog prebivališta.
Iz rata za Burgundiju s francuskim kraljem Louisom XI. izašao je kao pobjednik. Potom je uspio potisnuti Madžare, koji su pod Matijašem Korvinom osvojili i sam Beč, te će ujediniti, pod jednim žezlom, sve habsburške zemlje.
Nakon očeve smrti, širom Europe se zapleo u ratove koji su iscrpljivali zemlju, ali prije svega njegovu blagajnu, zbog čega je stalno u novčanim neprilikama.
Godine 1508. uzeo je, uz pristanak pape Julija II., naslov rimsko-njemačkog cara, koji će kasnije nositi svi njemački kraljevi. No, papa ga nije htio okruniti.
Živeći na prijelazu epoha, Maksimilijan je opisan kao posljednji vitez koji sanja o jakoj srednjovjekovnoj državi, ali i kao humanist, pisac i veliki mecena umjetnika.
Bio je i reformator koji nikako nije uspijevao provesti svoje reforme, bilo zbog nedostatka novca, bilo vlastite nestrpljivosti. U ratovima je bio i teško ranjen i zarobljen. Kada je htio zauzeti Madžarsku napušten je čak i od plaćenićke vojske.
Mnogo je više uspjeha imao u politici. Maksimilijan se tri puta ženio, a nizom drugih ženidbenih veza Habsburgovci su postali najmoćnija europska dinastija.
Na tim temeljima njegovi će unuci, Karlo V. i Ferdinand I., stvoriti od Austrije svjetsku silu. Umro je 12. siječnja 1519. srhvan, pretpostavlja se, rakom crijeva. Prema vlastitoj želji pokopan je u Bečkom Novom Mjestu, pored tijela svoje prve žene, Marije Burgundske.