Mihajlo Idvorski Pupin, američki naučnik i izumitelj srpskog porijekla, rođen 4. listopada 1854. godine u selu Idvor u Banatu.

Osnovno obrazovanje je stekao u Idvoru, a zatim u Pančevu da bi 1872. godine svoje školovanje nastavio u Pragu. Poslije iznenadne očeve smrti, u martu 1874. godine odlazi za Sjedinjene Američke Države u svojoj 20-toj godini života.

Poslije pet teških godina gdje je morao raditi kao fizički radnik, Pupin se uspio upisati na Columbia Coledge u New Yorku u jesen 1879.

Odmah se istakao kao primjeran učenik. Oslobođen je plaćanja školarine, a već na kraju prve godine dobio je dvije novčane nagrade (iz grčkog jezika i matematike). Uglavnom se izdržavao prihodima od podučavanja slabijih učenika i fizičkog rada.

Po završetku školovanja 1883. godine primio je diplomu prvog akademskog stupnja "Bachelor of Arts". Dobio je stipendiju za studije matematike i fizike u Cambridgeu u Velikoj Britaniji (1883-1885), a zatim u Berlinu (1885-1889) gdje je položio doktorat iz oblasti fizičke kemije, s temom: "Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji".

Njegov položaj profesora teorijske elektrotehnike postepeno je usmjerio njegovo zanimanje na proučavanje elektromagnetskih fenomena.

Električna rezonanca, kao predmet izučavanja, privukla je njegovu pažnju 1892. i rezultirala u pronalasku električnog strujnog kruga, koji se danas univerzalno koristi u svim radio vezama. Patent električnog kruga je prodao kompaniji Markoni. U isto vrijeme kompanija Markoni primjenila je njegov pronalazak za ispravljanje visokofrekventnih valova koji se danas univerzalno primjenjuje u radiofoniji.

Pupinov najznačajniji pronalazak je u svijetu poznat pod imenom „Pupinova teorija" (1896) kojom je riješio problem povećanja dometa prostiranja telefonskih struja.

Ovo otkriće omogućilo je otklanjanje štetnog djelovanja kapacitivnosti vodova koje je predstavljalo glavnu smetnju prenosa signala na većim udaljenostima, a manifestiralo se pojavom šuma. Problem je riješen postavljanjem induktivnih kalemova na strogo određenim razmacima duž vodova.

Pupin je objavio oko 70 tehničkih članaka i izvještaja i 34 patenta!

Mihajlo Pupin (sjedi) se rukuje s prijateljem nobelovcem Albertom Einsteinom, 15. ožujak 1933.

 

Pupin je bio oženjen Amerikankom Sarom Katarinom Jackson iz New Yorka. S njom je imao kćerku Barbaru.

Spomenik u rodnom selu Idvoru

Umro je 12. marta 1935. godine u New Yorku i sahranjen je na groblju Woodlawn u Bronxu.

 

Zadužbine Mihajla Pupina

1914. godine stvorio je "Fond Pijade Aleksić-Pupin", u znak sjećanja i zahvalnosti majci Pijadi. Svake godine, sredstvima tog fonda, na svečanim Svetosavskim akademijama, nagrađivani su učenici koji su se isticali u književnosti, historiji i guslarstvu.

Osnovao je i zadužbinu pri Narodno-istorijsko-umetničkom muzeju u Beogradu. Fondovi Zadužbine koristili su se za kupovinu srpskih umjetničkih djela za muzej i izdavanje publikacija "srpskih starina". U imovinu zadužbine, Pupin je uložio milion dinara.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Mihajlo_Pupin