RENE DESCARTES

Rođen: 31. ožujka 1596. u La Haye, Turaineu, Francuska
Umro: 11. veljače 1650. u Stockholmu

Francuski filozof, matematičar i fizičar Rene Descartes rođen je 31. ožujka 1596. školovao se na jezuitskom kolegiju La Fleche gdje je dobio vrhunsko matematičko obrazovanje, a onda godinama putuje Europom.

Mladi Descartes

U Parizu 1628. završava svoje prvo značajno filozofsko djelo Praktična i jasna pravila rukovođenja duhom u istraživanju istine.

Daljnjih dvadeset godina živi lutalački u tada najslobodoumnijoj europskoj zemlji Nizozemskoj. Descartes 1637. piše znamenitu Raspravu o metodi pravilnog upravljanja umom i traženja istine u znanostima.

 

 

U svom djelu "Raprava o metodi" iznosi kritiku dotadašnje filozofske i znanstvene misli, te ukazuje na potrebu revizije pojmova i metoda kojima su se gradile znanstvene teorije.

Osnova spoznaje treba biti mogućnost čovjeka da svojim umom donosi red u proučavanje stvari te onda pravilno zaključuje.

Njegova metodologija zasniva se na sljedećim načelima:

1. Sve primati kritički i kao istinu uzeti samo ono što se uočuje jasno i razgovjetno (clare et distincte).
2. Svaki problem podijeliti u više dijelova, da bi se lakše došlo do rješenja.
3. Zaključivati polazeći od jednostavnijega prema složenom i tako, kao po stepenicama, doći do spoznaje.
4. Provjeriti, čineći opće preglede, da nešto nije ispušteno.

Kao uspio primjer primjene tih metoda navodi euklidsku geometriju koja je izvedena iz najjednostavnijih i očiglednih istina.

Njegova spoznajna teorija, čiji je osnovni stav metodička skepsa, dosljedno izvedena iz njegovih filozofskih shvaćanja. Danas se koristi u svim istraživačkim projektima u svim područjima znanosti.

Descartes je tvrdio da se čovjek rađa s idejama i da nije tabula rasa (kritizirao je Johna Locka koji je govorio da se ljudi rađaju kao tabula rasa).

Njegovo polazište je sumnja u sve, sumnja u cjelokupan sadržaj ljudske svijesti. Na kraju svih sumnji ipak preostaje jedna jedina, bitna izvjesnost: onaj tko misli, misleći nužno postoji.

To je ona, za sav potonji novovjeki racionalizam, ključna Descartesova rečenica Cogito, ergo sum - Mislim, dakle jesam.

Na razini ontologije Descartes je dualist. Po njemu postoje dvije supstancije, jedna duhovna i jedna od nje odvojena, materijalna.

Bog je taj koji je stvorio i pokrenuo materiju. On je ujedno i čovjeka, koji je nesavršeno biće, obdario sposobnošću za istinom i savršenom spoznajom.

Značajni su mu i ostali spisi: Meditacije o prvoj filozofiji, Osnove filozofije te Strasti duše, a pored užih filozofskih tema potaknuo je fiziološka i psihologijska izučavanja.

Kao matematičar osnovao je analitičku geometriju, kao fizičar proučavo je optiku, a o postanku planeta iznio je misli kasnije razvijene u Kant-Laplaceovoj teoriji.

 

Prisiljen je otići iz Nizozemske, na poziv kraljice Kristine u Stockholm, gdje je 11. veljače 1650. i umro.

Švedska kaljica Kristina i Descartes (desno) 

 

Teorija eterskih vrtloga

Teorija eterskih vrtologa je, uz zakon o očuvanju količine gibanja, temeljno kinematičko načelo Descartesove fizike.

Tako je prema njegovoj teoriji početna tvar bila nepokretna dok Stvoritelj u nju nije uveo gibanje. Tada je svaka čestica dobila rotaciju oko svoje osi, a skup velikog broja čestica dobiva rotaciju oko neke zamišljene osi.

On tako sasvim općenito opisuje vrtloge čestica kao zvjezdanih sustava s planetima i njihovim satelitima, ukazujući, poput Giordana Bruna, da je Sunčev sustav samo jedan od mnogobrojnih u svemiru.

 Descartova grobnica u crkvi Saint-Germain-des-Prés, u Parizu