RENE DESCARTES
Rođen: 31. ožujka 1596. u La Haye, Turaineu, Francuska
Umro: 11. veljače 1650. u Stockholmu
Francuski filozof, matematičar i fizičar Rene Descartes rođen je 31. ožujka 1596. školovao se na jezuitskom kolegiju La Fleche gdje je dobio vrhunsko matematičko obrazovanje, a onda godinama putuje Europom.
Mladi Descartes
U Parizu 1628. završava svoje prvo značajno filozofsko djelo Praktična i jasna pravila rukovođenja duhom u istraživanju istine.
Daljnjih dvadeset godina živi lutalački u tada najslobodoumnijoj europskoj zemlji Nizozemskoj. Descartes 1637. piše znamenitu Raspravu o metodi pravilnog upravljanja umom i traženja istine u znanostima.
U svom djelu "Raprava o metodi" iznosi kritiku dotadašnje filozofske i znanstvene misli, te ukazuje na potrebu revizije pojmova i metoda kojima su se gradile znanstvene teorije.
Osnova spoznaje treba biti mogućnost čovjeka da svojim umom donosi red u proučavanje stvari te onda pravilno zaključuje.
Njegova metodologija zasniva se na sljedećim načelima:
- Sve primati kritički i kao istinu uzeti samo ono što se uočuje jasno i razgovjetno (clare et distincte).
- Svaki problem podijeliti u više dijelova, da bi se lakše došlo do rješenja.
- Zaključivati polazeći od jednostavnijega prema složenom i tako, kao po stepenicama, doći do spoznaje.
- Provjeriti, čineći opće preglede, da nešto nije ispušteno.
Kao uspio primjer primjene tih metoda navodi euklidsku geometriju koja je izvedena iz najjednostavnijih i očiglednih istina.
Njegova spoznajna teorija, čiji je osnovni stav metodička skepsa, dosljedno izvedena iz njegovih filozofskih shvaćanja. Danas se koristi u svim istraživačkim projektima u svim područjima znanosti.
Descartes je tvrdio da se čovjek rađa s idejama i da nije tabula rasa (kritizirao je Johna Locka koji je govorio da se ljudi rađaju kao tabula rasa).
Njegovo polazište je sumnja u sve, sumnja u cjelokupan sadržaj ljudske svijesti. Na kraju svih sumnji ipak preostaje jedna jedina, bitna izvjesnost: onaj tko misli, misleći nužno postoji.
To je ona, za sav potonji novovjeki racionalizam, ključna Descartesova rečenica Cogito, ergo sum - Mislim, dakle jesam.
Na razini ontologije Descartes je dualist. Po njemu postoje dvije supstancije, jedna duhovna i jedna od nje odvojena, materijalna.
Bog je taj koji je stvorio i pokrenuo materiju. On je ujedno i čovjeka, koji je nesavršeno biće, obdario sposobnošću za istinom i savršenom spoznajom.
Značajni su mu i ostali spisi: Meditacije o prvoj filozofiji, Osnove filozofije te Strasti duše, a pored užih filozofskih tema potaknuo je fiziološka i psihologijska izučavanja.
Kao matematičar osnovao je analitičku geometriju, kao fizičar proučavo je optiku, a o postanku planeta iznio je misli kasnije razvijene u Kant-Laplaceovoj teoriji.
Prisiljen je otići iz Nizozemske, na poziv kraljice Kristine u Stockholm, gdje je 11. veljače 1650. i umro.
Švedska kaljica Kristina i Descartes (desno)
Teorija eterskih vrtloga
Teorija eterskih vrtologa je, uz zakon o očuvanju količine gibanja, temeljno kinematičko načelo Descartesove fizike.
Tako je prema njegovoj teoriji početna tvar bila nepokretna dok Stvoritelj u nju nije uveo gibanje. Tada je svaka čestica dobila rotaciju oko svoje osi, a skup velikog broja čestica dobiva rotaciju oko neke zamišljene osi.
On tako sasvim općenito opisuje vrtloge čestica kao zvjezdanih sustava s planetima i njihovim satelitima, ukazujući, poput Giordana Bruna, da je Sunčev sustav samo jedan od mnogobrojnih u svemiru.
Descartova grobnica u crkvi Saint-Germain-des-Prés, u Parizu