Rođen: 1444. godine, najvjerojatnije u Monte Asdruvaldu u Italija
Umro: 11. travnja 1514. u Rimu

Postavit ću Panteon na vrhu Konstantinove bazilike - bile su, tvrdi predaja, riječi Donata Bramantea, kada je 1506. godine od pape Julija II. dobio naredbu da sagradi najveličanstveniju sakralnu građevinu katoličanstva u Rimu i da na temeljima stare podigne novu crkvu Svetog Petra.

Ona je svojom monumentalnošću trebala zasjeniti sve spomenike antičkog Rima. Stoga nije neobično što je u doba pontifikata toga, umjetnosti sklonoga i ambicioznoga, pape narudžba za projekt i izvedbu tako važe građevine povjerena najuglednijem arhitektu toga vremena, Donatu Bramanteu.

Rođen je u Fermignanu, ne zna se kojega datuma, godine 1444. Prije nego će postati papinski arhitekt, Bramante će svojim slikarskim i građevinskim rješenjima u Urbinu i njegovoj okolici te u Lombardiji stvoriti temelje arhitekture visoke renesanse, koju prije svega odlikuju harmoničnost omjera, čisti oblici i jedinstvo arhitektonskog oblikovanja.

Njih uči za svojega naukovanja u Urbinu postavši sljedbenikom i učenikom velikoga umjetnika našega podrijetla Luciana Laurane Vranjanina.

Crtež - unutrašnjost crkve

Sva ta načela ostvaruje već na svojoj prvoj rimskoj građevini - Tempiettu - malome hramu koji obilježava mjesto raspeća svetoga Petra.

Tempietto

A za baziliku Svetoga Petra projektira veliku središnju kupolu i četiri manje na krakovima grčkoga križa ostvarujući tako jedinstvenu i cjelovitu kompoziciju toga golemog prostora.

Crtež Donato Bramante: Basilica di San Pietro

Budući da je projektirao i mnoge druge građevine u Rimu, gotovo paradoksalno zvuči kako Bramante nije doživio ostvarenje u cijelosti gotovo nijednog od svojih projekata.

Ipak, ta činjenica nimalo ne umanjuje veličinu i značenje dominantnog majstora arhitekture visoke renesanse.
Svojim pročišćenim arhitektonskim govorom, uravnoteženim proporcijama građevina, jednostavnošću njihova prostora primjerenog poimanju ljudskog u arhitekturi, postao je uzorom nizu svojih sljedbenika.