Luka Sorkočević

(Dubrovnik, 13. siječnja 1734. - Dubrovnik, 11. rujna 1789.), hrvatski skladatelj

Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomatske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču.

Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara.

Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije.

Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku.

Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima.

Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte.

U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.

Umjetnička škola u Dubrovniku nosi ime Luke Sorkočevića.