ANTE KOVAČIĆ

Rođen: 6. lipnja 1854. u Oplazniku kraj Marije Gorice u Hrvatskom zagorju
Umro: 10. prosinca 1889. u Zagrebu

Buran temperament, nepopustljiv radikal, polemičar koji se usudio taknuti u najveće hrvatske književne autoritete svojega doba, Ante Kovačić, autor glasovita romana U registraturi, rodio se u Oplazniku kraj Marije Gorice u Hrvatskom zagorju 6. lipnja 1854. godine.

Bio je daroviti sin siromašnoga seljaka. Školovao se uz pomoć seoskog župnika, a kasnije zagrebačkog kanonika Tome Gajdeka. Završio je pravni fakultet i zaposlio se u odvjetničkoj pisarnici doktora Josipa Franka.

Bio je gorljivi pravaš, starćevićanac, ali nikada nije promidžbeno zlorabio književno djelo.

Ante Kovačić oženio se veoma mlad i imao šestero djece. Nakon službovanja u Zagrebu i Karlovcu i postignutog doktorata odlazi 1889. u Glinu i otvara vlastitu odvjetničku pisarnicu, no ostalo mu je samo nekoliko mjeseci do smrti.

Svoj književni rad počeo je Kovačić, poput mnogih, u duhu starijega suvremenika Šenoe od prve pripovijesti Miljenka i Ladanjske sekte, no ubrzo se uhvatio u koštac s njim.

Već u prvome romanu Baruničina ljubav spleo je nesmiljenu kritiku društva u nevjerojatnu fabulu. Isti će elementi označiti i kasniji roman Fiškal.

Osuda ilirskog i poslijepreporodnog razdoblja tema je toga romana čiji glavni lik Podgorski poludi. U najkreativnijem Kovačićevu razdoblju hrvatskim banom postaje Khuen Hedervary koji je ugušio pobunu mladih pravaša.

Mnogim književnicima pravašima ta je politička smjena odredila život. Kovačić joj se usprotivio satiričkim, nedovršenim romanom Među žabari.

Sve što je Kovačić napisao do 1888. priprema je za roman U registraturi.

To najznamenitije djelo hrvatskoga realizma počelo je izlaziti u časopisu Vienac, a kao knjiga tiskano je u izdanju Matice hrvatske, dvadesetdvije godine poslije autorove smrti.

U toliko je bolnih mjesta tadašnjeg društva taknuo, prikazavši Hrvatsku kao učmali registratorski ured, da je i objavljivanje u Viencu sprječavano, a tekst skraćivan pa su dijelovi izgubljeni.

Autobiografska priča o školovanju i životu Ivice Kičmanovića slika je Hrvatske 19. stoljeća. Danas se zasigurno najradije čita prvi dio romana, duhovito, oštro i s puno doživljenog opisano djetinjstvo Ivice Kičmanovića.

No, kao što svi njegovi romani završavaju nasilnom smrću junaka, registratura čak silom zle kobi izgori, tako je i hrvatska književnost, naprasno i prerano, ostala bez velikog pisca Ante Kovačića.

Umro je veoma mlad kao tridesetpetogodišnjak 10. prosinca 1889. u Stenjevcu, pomračena uma.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/