ILIRSKI POKRET

1. prosinca - Zagreb u 19. stoljeću potpuno izrasta u važno političko, društveno, gospodarsko i kulturno središte.

Tada se javljaju i težnje za nacionalnim oslobođenjem, jer je 30-ih godina sve izrazitiji mađarski nacionalizam koji nastoji cjelokupnom hrvatskom javnom životu utisnuti svoj pečat.

Početkom prosinca 1832. stvara se pokret pod simboličnim ilirskim imenom starosjedilaca u tim krajevima. Narodni preporod pokrenuli su mlađi obrazovani ljudi koji su težili nacionalnom osvješćenju svih Južnih Slavena u Monarhiji. Glavni oblik djelovanja bila je književnost.

Nastojanja iliraca mogla su uspjeti samo ako se mađarskom suprotstavi hrvatski jezik.

Ljudevit Gaj je u tom smislu izradio pravopisnu osnovu,

a grof Janko Drašković stvorio je političko-gospodarski program svojom znamenitom Disertacijom.

Takva podloga Ilirskog pokreta, s naglašenom željom za okupljanjem južnoslavenskih naroda u jednu kulturnu cjelinu, naišla je na pozitivan odjek kod većine naših najbližih susjeda.

Plemenite težnje s hrvatske strane vide se i po tome što su se Hrvati bili u stanju odreći imena i jezika i zamijeniti ih ilirskim nazivima.

Najvažniji događaj u cijelome razodblju svakako su pokretanje prvih Gajevih Novina hrvatsko-slavonsko-dalmatinskih, časopisa Danica i osnivanje Gajeve Narodne tiskare.

To je zapravo označilo pobjedu narodne misli i početak sustavnoga novinstva u Hrvata.

Veliki kulturni čin bio je i stvaranje temeljnih uvjeta za samostalni razvitak hrvatskog glumišta.

Nedugo nakon toga skladatelj Vatroslav Lisinski piše prvu operu na hrvatskom jeziku Ljubav i zloba, koja doživljava praizvedbu potkraj ožujka 1846. u Starom kazalištu na Markovu trgu.

Ali taj polet i uspjesi u ostvarivanju narodnih težnji imali su i svoju mračnu stranu.

Ilirske su ideje zbog svoje široke zamisli vrlo brzo došle pod udar prougarski nastrojena plemstva.

Tada u najpresudnijim trenucima izostaje i potpora drugih južnoslavenskih sredina. Godine 1843. zabranjena je uporaba ilirskoga imena, a borbe u zajedničkom Saboru i skupštinama toliko su se rasplamsale da su prouzročile prave okršaje na gradskim ulicama.

Najtragičniji trenutak dogodio se 29. srpnja 1845. za vrijeme županijskih izbora, kada je na Markovu trgu došlo do krvoprolića, koje je u povijesti poznato pod nazivom srpanjske žrtve.

http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/