TADIJA SMIČIKLAS - HRVATSKI POVJESNIČAR

 

Rođen: 1. listopada 1843. u Reštovu
Umro: 8. lipnja 1914. u Zagrebu

Tadija Smičiklas, veliki hrvatski znanstvenik, autor je prve moderne i kritičke povjesnice.

Umro je 8. lipnja 1914. u svome domu u Zagrebu, u Mesničkoj 35, u 71. godini.

Tadija Smičiklas rođen je u žumberačkom mjestancu Reštovu 

Rodna kuća

Nakon školovanja u obližnjim Sošicama polazi gimnaziju u Zagrebu.

Primljen je u Grkokatoličko sjemenište na Gornjem gradu, ali će maturirati kao laik, jer napušta sjemenište kako bi se posvetio profesorskom zvanju.

Smičiklas se vrlo rano uključio u politička i kulturna zbivanja oduševljen ilirskim preporodom Ljudevita Gaja .

U Grkokatoličkom sjemeništu okupljali su se njegovi sljedbenici i tu je osnovano Ilirisko društvo, uskoro poslije osnivanja Gajeve Ilirske čitaonice.

Mladi je Smičiklas u sjemeništu uređivao rukopisno izdanje tjednika Vijenac, a tamo je upoznao i Augusta Šenou.

Profesor Matija Mesić, koji je stanovao u Grkokatoličkom sjemeništu i bio Tadijin predavač, postat će mu uzor.

Nakon četverogodišnjeg studija povijesne znanosti u Beču i objavljivanja glasovite Povijesti Hrvatske Smičiklas će naslijediti Mesića na Sveučilištu.

Stečeni znanstveni i politički ugled omogućio mu je da postane predsjednik Matice hrvatske i Akademije te zastupnik u Saboru. Osim u Zagrebu kraće je vrijeme djelovao samo u Osijeku i Rijeci.
Smičiklas je napisao prvu cjelovitu sintezu povijesti hrvatskog naroda, temeljeći je na arhivskoj građi, ali vrlo pristupačnim stilom. Povjesničar Ferdo Šišić kaže da je to djelo tražilo od svakog Hrvata da ga čita i pozna, te da je Povijest Hrvatske u neku ruku katekizam hrvatskog rodoljublja.

Nekadašnji vatreni ilirac, Smičiklas je u Matici među reformatorima koji mijenjaju njezino ime, jer je ime hrvatsko jače, ono zove Hrvata pod narodnu zastavu, ono promiče svijest naroda, ono se glasno javlja svakim dahom narodnim. Napisao je, među ostalim, Spomen knjigu Matice hrvatske, niz životopisa znamenitih Hrvata, a posebno je važan njegov Diplomatski zbornik /Codex diplomaticus/, kojim je svatko u Beču, Pešti ili bilo gdje drugdje mogao potkrijepiti ideju ustavnosti i državnoga hrvatskog kontinuiteta.