DANTE ALIGHIERI

Rođen: između 21. svibnja i 20. lipnja 1265. u Firenzi
Umro: između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni

O najvećem književniku na prijelomu srednjeg vijeka i renesanse, a vjerojatno i u povijesti talijanske književnosti, Danteu Alighieriju, malo je pouzdanih podataka.

No njegov život i djelo pobuđuju zanimanje već njegova mlađeg suvremenika Giovanija Boccaccia, Danteova prvog biografa. Riječ je zapravo o romanu, a ne o vjerodostojnu životopisu, koji pokazuje Boccacciovu zadivljenost genijem.

Dante se rodio 1265. u Firenzi, u skromnoj plemićkoj obitelji koja je u političkim borbama pristajala uz gvelfe, suprotstavljene gibelinima, što su se oslanjali na njemačke careve u borbi za slobodu Firenze.

Dante se u mladosti i oružjem borio protiv Pise i firentinskih gibelina. Kada se unutar političkih skupina, kojima je pripadao, dogodio razdor, a Firenza pala u ruke Francuza, Dante je 1302. osuđen na progonstvo.

Sve do smrti nije se vraćao u rodni grad. Umro je između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni.

Kušat ćeš slan okus tuđeg hljeba,
i kako tvrd je put kad preko stuba
tuđih se penjat i silaziti treba.

Mladenačkim djelom Novi život, u kojem ispisuje povijest platonske ljubavi prema Beatrice, Dante se izdiže nad provansalske trubadurske obrasce.

Ljubavne pjesme i prozna poglavlja Vitae novae, napisana na talijanskom, vrhunac su iskustva vladajuće škole slatkoga novog stila.

Nedovršeno djelo Gozba označava Danteov prekid sa srednjovjekovnom tradicijom služenja isključivo latinskim jezikom. Zauzima se za talijanski: Gotovo prosjak, obiđoh sve krajeve gdje zvuči talijanski jezik. O talijanskome govori i nedovršena rasprava na latinskom O pučkome jeziku.

Političke poglede iznio je u najznamenitijem djelu na latinskom Monarhija. Uz mnoga zanimljiva mišljenja možda je najneobičnije ono da je politička vlast u svome djelovanju neovisna o crkvi.

Spjev, koji je počeo u prvim godinama progonstva, a završio prije smrti, Božanstvena komedija, jezikom, stilom i kompozicijom jest remek- djelo.

Zamišljenim putom kroz Pakao, Čistilište i Raj Dantea vode slavni rimski pjesnik Vergilije i obožavana ideal-žena Beatrice.

Svaki od tih triju djela ima po 33 pjevanja i, uključujući uvodno, ukupno ih je sto. Strofa ima tri stiha - tercina - a međusobno su povezane strogom rimom.

Sjedinjavajući u Božanstvenoj komediji vlastita iskustva i iskustvo epohe, tim je grandioznim djelom Dante uputio pjesničku i sveljudsku, proročansku poruku čovjeku svojega doba koja puninom gromko odzvanja do današnjega dana.

Pakao

Dante se, pošto je umrla Beatrice - žena koja ga je vodila ka ljubavi prema nebeskim stvarima - gubi u velikoj mračnoj šumi, simbolu neznanja i zablude. Tu susreće Vergilija, koji predstavlja razum, a koga je Beatrice poslala da mu pomogne da savlada prepreke u vidu pantera žodnosno pohote i požude), lava (oholosti) i vučice (pohlepe). Vergilije mu objašnjava da će morati da putuje kroz tri onozemaljska kraljevstva. Dante sa Vergilijem silazi u pakao, veliku provaliju čiji je ulaz blizu Jeruzalema i koji se proteže do zemljinog središta, u kome je Lucifer.

Provalija pakla ima oblik lijevka sa užim dijelom u središtu Zemlje. Ivice tog lijevka imaju urezane ogromne horizontalne stepenice, koji formiraju devet koncentričnih kružnih ravni na kojima se kažnjavaju razni grijesi. Te ravni, odnosno pakleni krugovi, sve su uži idući ka središtu Zemlje. Njihove obale, koje su se obrušile zbog zemljotresa koji je pratio Kristovu smrt, omogućavaju silazak iz jednog kruga u drugi.

Raspored kažnjenih grešnika slijedi preciznu logiku. Svako je vječno kažnjen u krugu koji odgovara najtežem poroku među onima koje je imao.

Čistilište

Na čistilište, visoki brijeg koji se diže iz mora, Dante stiže kroz dugi podzemni hodnik koji polazi od Luciferovih nogu. Tu stižu na barci koju vozi anđeo do brijega čistilišta, mjesta gdje dospijevaju duše dostojne odlaska na nebo poslije ispaštanja i pokajanja.

Dante se uspinje, sa Vergilijem uz brijeg, gdje poslije pretčistilišta idu u čistilište koje ima sedam pojaseva kao simbol sedam glavnih grijehova, a redoslijed im je obrnut od rasporeda koji imaju u paklu. Blaži grijehovi se ispaštaju na većoj visini, odnosno bliže Bogu.

U svakom pojasu se nalaze grešnici koji ispaštaju određeni grijeh, a na kraju svakog pojasa je anđeo koji briše sa čela znak slovo "P", simbol grijeha (sedam slova "P" simboliziraju sedam glavnih grijehova, a slovo "P" je početno slovo latinske rijeci peccato-grijesi). Te znake plamenim mačem urezuje anđeo na ulazu u čistilište.

Ovdje, za razliku od pakla, grešnik nije osuđen na vječno ispaštanje grijeha i nije vezan za isto mjesto, već se kreće kroz čistilište, zadržavajući se da ispašta u onim pojasevima u kojima se ispašta neki od grijehova koje je počinio. I kada se izbrise svih sedam "P", stiže se na vrh gdje se nalazi zemaljski raj, određen za čovjeka koji ga je izgubio zbog Adamovog grijeha.

Na vrhu se Dante oprašta od Vergilija, simbola zemaljske nauke, jer se očistio od grijeha, a i zato sto Vergilije, pošto nije vjerovao ni u Krista koji je došao niti u dolazećeg Krista, ne može u raj. Njegovo vječno mjesto je u Limbu. Zato se u zemaljskom raju pojavljuje Beatrice, simbol ljubavi, Božije i teološke nauke i otkrovenja.

U zemaljskom raju Dante promatra, zajedno sa Beatrisom, simbolični prizor koji obuhvaća najznačajnije trenutke ljudske povijesti. Zatim uranja u vodu rijeke zaborava grijehova, u vodu Lete, a potom i u vode Evnoje da osvježi sjećanje na dobra djela. Potom može da krene ka zvijezdama i sa Beatrisom se penje u Raj.

Raj

U raju je boravište blaženih duša. Postoji hijerarhijski red u savršenstvu duša i to savršenstvo je utoliko veće ukoliko je više nebo na kome se nalaze. Samo na prvom nebu i na Empireju duše se pojavljuju pred Danteom u ljudskom obliku, a na ostalim su one predstavljene svjetlima različite jačine, odnosno one su tu predstavljene kao čista suština.

Na Zvjezdanom nebu Dante vidi trijumf blaženih duša odnosno Kristov trijumf, a na Prvom pokretnom nebu vidi Boga u središtu anđeoskih hijerarhija. Anđeli prve hijerarhije, serafimi, kerubini i anđeli prijestolja nalaze se na odgovarajućim nebesima (Empireju, Prvom pokretnom nebu i Zvjezdanom nebu).

Anđeli druge hijerarhije, odnosno anđeli poglavarstva, moći i gospodarstva borave na Jupiterovom, Marsovom i Sunčevom nebu, a anđeli treće hijerarhije, odnosno anđeli kneževi, arhandjeli i andjeli su na Venerinom, Merkurovom i Mjesečevom nebu.

Dakle sve duše se nalaze na desetom nebu, Empireju, raspoređene u obliku rajske ruže oko Bogorodice. Na osmom nebu Dantea ispituju sveti Petar i sveti Ivan o tri teološke vrline. Pošto je pokazao da potpuno shvaća i prihvaća vjeru, nadu i ljubav, prelazi preko Prvog pokretnog neba u Empirej, i tu ga ne vodi više Beatrice već sveti Bernard. On tu promatra tajanstvenu Rajsku ružu. Sveti Bernard moli Bogorodicu da oslobodi Dantea bilo kakve smrtne sijenke i tako pjesnik može da se približi Bogu, da razumije najveće tajne vjere - duboko jedinstvo stvorenog svijeta, jedinstvo tri božanske ličnosti u jednoj, spajanje božanskog i ljudskog u Kristu, sve dok se na vrhuncu ekstaze, izvan sebe, ne izgubi u Bogu i potpuno uklopi u harmoniji univerzuma stopivši se sa ljubavlju koja pokreće Sunce i ostale zvijezde.