Božidar Adžija (Drniš, 24. prosinca 1890. - Zagreb, 9. srpnja 1941.), hrvatski političar i publicist.

Privučen Masarykom, studirao je u Pragu, gdje je doktorirao pravo. Nakon povratka iz rata u Drnišu je 1918. izabran za člana Narodnog vijeća SHS-a.

Bio je urednik lista Sloboda te povjerenik za socijalnu politiku Zemaljske vlade, ali podnosi ostavku.

Zapostavlja stranačku politiku i bavi se zaštitom, osiguranjem, obrazovanjem i sindikalnim organiziranjem radnika.

Osnivač je Radničke čitaonice i biblioteke 1926/27. godine.

Godine 1935. pristupio je KP-u i postao predsjednik Stranke radnog naroda. Neovisno o političkim dužnostima i ideološkim razmiricama, uvijek je uz konkretna radnička prava, te pokretač niza aktivnosti zagrebačke Radničke komore, jedan od prvih koji je upozoravao na fašističku opasnost, ostajući izvan ortodoksne komunističke ideologije.

Autor je brojnih stručnih i popularnih studija i brošura iz filozofskog, političkog, ekonomskog, sociološkog i drugih područja.

Uhićivao ga je i zatvarao jugoslavenski režim, a utamničili u Kerestincu i pogubili ustaše.

Sa Ognjenom Pricom i Otokarom Keršovanijem strijeljan je 9. srpnja 1941. godine (prema nekim saznanjima njih je u ustaške ruke namjerno izručio Tito kako bi uklonio hrvatski nastrojene komuniste).

Božidar Adžija pripadao je intelektualnom krilu komunističkog pokreta i kao takav njegova uloga može se označiti kao dominantno humanističko-prosvjetiteljska, a manje ideološka.

Djela

• "Kapitalizam i socijalizam",
• "Međunarodna organizacija rada",
• "Od Platona do Marxa",
• "Članci i rasprave".