Program koji se temelji na osobinama i posebnim odgojno-obrazovnim potrebama ove djece i skupine učenika, treba biti kvalitativno, a ne kvantitativno drugačiji od redovitog, općeg kurikuluma. Zahtijeva ne samo odgovarajuću prilagodbu, odnosno diferencijaciju sadržaja ili tema i tempa savladavanja sadržaja, već i procesa podučavanja i oblika rada, prije svega izrade individualiziranog plana učenja.

Načela kurikuluma
�� identifikacija darovite i talentirane djece/učenika koristeći višedimenzionalne modele i praćenje
�� usmjerenost na zadovoljavanje posebnih kognitivnih, socijalnih, tjelesnih i emocionalnih potreba darovite i talentirane djece i učenika, uz kontinuirano praćenje i vrjednovanje ostvarivanja istih
�� diferencijacija ciljeva i sadržaja kurikuluma
�� kontinuum obrazovne, pedagoško-didaktičke i psihološke podrške unutar i izvan odgojno-obrazovne ustanove
�� fleksibilno grupiranje prema sposobnostima, interesima te stupnju i vrsti darovitosti/talentiranosti, poticanje kritičkog razmišljanja, odlučivanja, samopouzdanja i samoostvarenja
�� dobrovoljnost sudjelovanja u identifikaciji i u programima
R
azličiti modeli potpore
D
iferencijacija
A
) Programi u redovnoj nastavi
B) Posebni programi
�� obogaćenje
�� izvannastavne aktivnosti
�� radionice
�� proširenje
�� ubrzanje (akceleracija)
�� ljetne i zimske škole
�� mentorstvo
�� natjecanje
��
klubovi, kampovi

Diferencijacija kurikuluma odnosi se na prilagodbu kurikuluma i metoda poduke obrazovnim potrebama i preferencijama darovitih i talentiranih učenika. Diferencirani kurikulum je kvalitativno, a ne kvantitativno različit, a promjene se odnose na sadržaj učenja (ubrzanje, sažimanje, mijenjanje, reorganiziranje, fleksibilan tempo u koracima, korištenje naprednijih/složenijih materijala, koncepata i sl.); proces učenja (intelektualno zahtjevnije aktivnosti – problemske situacije, pitanja otvorenog tipa koja pokreću višu razinu misaonih procesa, istraživanje, otkrivanje novog, preispitivanje poznatog, samostalno učenje te instrukcije koje potiču ostvarenje viših razina mišljenja); produkte učenja (npr. plakat, seminarska radnja, predavanje za druge učenike, problemski zadatci za druge učenike, mentorstvo darovitih učenika drugim učenicima) te okruženje učenja koje omogućava slobodnu komunikaciju, potiče neovisnost, kreativnost, inovativnost i sl.

A
) Vrste diferenciranih programa u redovitoj nastavi
O
bogaćenje
Obogaćenje označava horizontalnu fleksibilnost unutar cijelog kurikuluma. Ono označava vrstu učenja koje je izvan osnovnog programa koji djeca uče, odnosno predstavlja dodatak osnovnom kurikulumu, ali ga ne mijenja. Može se ostvarivati kroz grupu učenika koji rade zajedno ili podučavanje i učenje na različit način od uobičajenoga. Obogaćenje ne mora biti namijenjeno samo darovitoj djeci nego svoj djeci u razredu.

Proširenje
Proširenje predstavlja vertikalnu fleksibilnost unutar kurikuluma i omogućuje učeniku brže kretanje kroz kurikulum. Može sadržavati ubrzanje (akceleracija) pri čemu učenici preskaču dijelove kako bi se brže kretali prema naprijed. Također može značiti sažimanje kurikuluma tako da postane gušći i kompleksniji, što učeniku dopušta da gradivo obrađuje na dublji način i napreduje vlastitim tempom.
Ubrzanje (akceleracija)
Ubrzanje znači ranije uključivanje učenika u redovno osnovnoškolsko obrazovanje ili omogućavanje učeniku da prijeđe u više razrede, ali i ubrzanje unutar nekog predmeta (npr. matematika). Odluka o ranijem uključivanju i prelasku u više razrede donosi se nakon pažljive procjene o njenom utjecaju na svako pojedino dijete/učenika i kad je jednom provedeno, zahtijeva pažljivo praćenje o tome kako utječe na dijete. Kod ove odluke posebno treba uzeti u obzir: godine djeteta, emocionalni i fizički razvoj, potporu roditelja, obrazovnu potporu i učenikovo zanimanje i motivaciju.

Mentorstvo
Mentori su stručnjaci na područjima učenikovog zanimanja, odnosno sposobnosti, s kojima dijete/učenik može raditi na principu „naučnika“ (šegrta). Tada mentor ima ulogu vodiča, učitelja, uzora i prijatelja. Uz pomoć mentora darovitim učenicima koji mogu biti podložni teškoćama koje proizlaze iz nesklada intelektualnog i socijalno-emocionalnog stupnja zrelosti, uz akademsku pruža se i socijalno-emocionalna podrška. Dakle, mentorstvo ima dvojaku funkciju: pomoć pri razvijanju darovitosti ili talenta i podupiranja kroz „empatijsku suradnju“.
Mentori mogu biti učitelji/nastavnici, stariji učenici, roditelji-volonteri te gostujući stručnjaci.
Natjecanja
Djeca se upućuju na razna natjecanja na području svoga interesa, čime im se pruža prilika za natjecanje ili iskazivanje njihovih sposobnosti i talenata, čime primaju priznanja, ali i testiraju svoje sposobnosti. Stoga se smatra da natjecanja mogu poslužiti i kao identifikacija i kao obrazovna ponuda. Natjecanja mogu biti lokalna, nacionalna i međunarodna, kao i individualna i grupna.
B) Posebni programi
Posebni programi su razne izvannastavne aktivnosti, radionice, ljetne i zimske škole i klubovi na kojima sudjeluju darovita djeca/učenici, u kojima djeca pohađaju programe prema svojim posebnim područjima talenta i interesa.

Djeca/učenici s „dvostrukim posebnim potrebama“
Darovita i talentirana djeca/učenici s „dvostrukim posebnim potrebama“ darovita su djeca koja imaju dodatnu teškoću, kao što su npr. ADHD, teškoće u učenju, osjetilne i motoričke teškoće itd. Darovitost i talentiranost ove djece najčešće ostaje neprepoznata te nemaju mogućnost ostvariti svoje potencijale. Stoga oni zahtijevaju posebne oblike identifikacije i potpore u odgojno-obrazovnom sustavu, ali i izvan toga sustava, kroz alternativne izvanškolske obrazovne, terapijske programe.
Sljedeća grupa darovite djece, koja su u opasnosti ne ostvariti svoje potencijale, učenici su „otpadnici“, odnosno darovita djeca koja izgledaju prosječni i ispodprosječni, nestalni u radu, ne završavaju zadatke itd. Ova djeca/učenici također zahtijevaju posebno dijagnostičkog testiranje, alternativne izvanškolske oblike učenja, netradicionalne vještine učenja, mentorstvo.