DA LI CIGARETE ZAISTA IZAZIVAJU RAK PLUĆA 

Na svakoj kutiji cigareta postoji zastrašujuće upozorenje „pušenje izaziva rak , duhanski dim šteti ljudima i okolini i sl. Iako ubijaju cigarete se i dalje legalno, i u ogromnim količinama, prodaju diljem svijeta.

Posao sa cigaretama vrlo je unosan i tu nema diskusije. Pa tko ga onda kvari zastrašivanjem pušača?

Od kada se ONI ( koji kontroliraju sve najunosnije biznise) toliko brinu za zdravlje nas robova? Zar nismo već primijetili  da im je do ljudskih života i zdravlja stalo kao do lanjskog snijega? Zar nismo već shvatili da nas upravo ONI  truju hranom, lijekovima, virusima, radioaktivnim otpadom i svime što im može donijeti profit i moć?

Najrigorozniji u zabrani pušenja su Amerikanci. Pušenje je u Americi sramota. Zdravlje, fitnes i redovni liječnički pregledi postali su sastavni dio života. Propagiraju ih upravo globalni mediji pod kontrolom globalnog korporativnog biznisa. "Duhanski dim ubija" - čuje se sa svih televizija.

Ali, oboljelih od raka je sve više.

Japan i Grčka imaju najveći broj pušača na svijetu, ali najmanji broj oboljelih od raka pluća. Suprotno njima - Amerika, Australija, Rusija i neke južno pacifičke zemlje imaju najmanji broj pušača, a među prvima su po broju oboljelih od raka pluća.

Nije li ovo malo čudno ako se prihvati da baš duhanski dim izaziva rak pluća, grla, jezika...? Da li je ova tvrdnja uopće naučno dokazana? Koji je to sastojak u duhanskom dimu kancerogen? Gdje su naučni dokazi za ovu tvrdnju? Ili su sve to izmislili mediji?

Nešto se tu zaista ne uklapa.

DUHAN JE STOTINAMA GODINA SMATRAN LJEKOVITOM BILJKOM

Duhan je stotinama godina smatran ljekovitom biljkom, da bi tek prije 50 godina postao težak porok koji ubija.

U Evropu je stigao još u srednjem vijeku. Španjolski moreplovci Rodrigo de Jarez i Lius de Tores su na Kubi prvi put otkrili magiju pušenja duhana. Potpuno zbunjeni gledali su kako urođenici savijaju osušeno i isjeckano lišće duhana u list palme ili kukuruza i "rade to u obliku puške od papira", zapisao je Jarez. "Nakon što bi zapalili jedan krak, oni bi počeli uvlačiti dim koji je otuda izlazio".

Eto, takav je bio prvi susret Evropljana sa pušenjem duhana. Taj štos sa "pijenjem" dima Jarez je donio u Španjolsku i odlučio da na ulici to demonstrira.

Kada mu je iz usta i iz nosa počeo izlaziti dim, prolaznici su se toliko preplašili da ga je sveta papska inkvizicija osudila na sedam dana zatvora. Ali dok se našao na slobodi ovo duhansko ludilo već je počelo da zahvćati čitavu Španjolsku.

Za samo sto godina uživanje u pušenju je zahvatilo čitavu Evropu. Ljekovito svojstvo duhana je bilo opće prihvaćeno. Koristili su ga lječnici protiv kašlja, glavobolje, a pomogao je u liječenju migrene i francuskoj kraljici Katarini Mediči, pa je duhan od 1561. nazivan i "kraljičinom travom".

Da je duhan božja biljka kaže i stara indijanska legenda: kada je jednom u drevnom vremenu zemlja bila neplodna ljudi su masovno umirali od gladi. Tada je Veliki Duh poslao Ženu da spasi čovječanstvo. Kako je putovala svijetom,žena bi svojom desnom rukom doticala zemlju i tu bi rastao krumpir. Gdje god bi zemlju dotakla lijevom rukom - tu bi nicao kukuruz. Kada je svijet konačno postao bogat i plodan, žena je sjela da se odmori. Kada je ustala, na tom mjestu je počeo da rasti duhan... 

Do ranog 20. stoljeća skoro svaki drugi odrasli stanovnik Evrope je pušio. Lula je bila sastavni dio opreme engleskog džentlmena, Šerlok Holms je uz lulu rješavao misteriozne zločine, Čerčil je uz cigare vodio rat, umjetnici su uz duhan stvarali svoja najveća djela, a rak pluća skoro da nije ni postojao.

Što je od Boga stvoreno ne može biti ŠTETNO.

NO NEŠTO DRUGO JE KRENULO PO  ZLU?

NUKLEARNO "SVETO TROJSTVO"

Ali, 16. srpnja 1945. dogodilo se ono što je čitavo čovječanstvo uvelo u katastrofu. Neodgovorne vlade najmoćnijih država svijeta i danas pokušavaju da ovu katastrofu sakriju od javnosti, i to čine upravo obaveznom naljepnicom o štetnosti duhana i pomahnitalim kampanjama protiv pušenja.

Točno u 5.30 ujutro 16.srpnja 1945. u američkoj vojnoj bazi u oblasti Almogordo u Novom Meksiku, uz odobrenje američke vlade izvršeno je testiranje prve nuklearne bombe punjene plutonijumom, poznato kao Trinity test. Test je bio završna faza Projekta Menhetn, koji je američke porezne obveznike tada koštao 2 milijarde dolara. NETKO u Americi želio je imati  najmoćnije oružje na svijetu.

Uranijumska bomba "Little boy"  koja je radila na principu puške /dva uranijumska dijela su aktivirana udarom eksplozivnog punjenja) i koja je 6. rujan 1945. bačena na Hirošimu - nikada nije bila testirana. Amerikanci, navodno, nisu mogli sakupiti dovoljno uranijuma za dvije bombe. Njezin kreator Vilijam Dik Parsons toliko je bio siguran u svoj izum da je i sam letio u avionu Enola Gay do Hirošime u specijalno konstruiranom odjelu kako bi sklopio svoje ubitačno dijete namijenjeno japanskim civilima. Baš kao u Kubrikovom filmu "Dr. Strangelove". Odmah nakon obavljenog posla u još zaprljanoj košulji, i sa osjećanjem radosti (!) unapređen je i nagrađen Srebrnom Zvijezdom.

Što se tiče plutonijumske bombe, napunjeno je nekoliko komada i odlučeno je da se izvrše testovi. Točno 6 kilograma plutonija u obliku lopte okruženo je jakim ekspozivom. Ova naprava nazvana je baš tako:"Gadget" (Naprava) . Paljenjem visokoekspolozivne mase 6 kilograma plutonija se toliko sažme (implodira) da eksplodira oslobađajući ogromnu energiju.

Prva nuklearna bomba ekspoldirala je u 5 i 30, 16.srpnja 1945. u zraku iznad Novog Meksika snagom jednakom 21 000 tona TNT-a.

Jedan od učesnika testa K. Greisen je svoj prvi utisak ovako opisao:
"Čim je intenzitet svjetla nestao, skinuo sam naočale i pogledao u pravcu tornja. U tom trenutku vidio sam plavičastu boju oko dimnog oblaka. Tada je neko povikao da je potrebno obratiti pažnju na udarni talas koji stiže preko zemlje".

"Postojanost dimnog oblaka me je iznenadila. Nakon prve brze eksplozije niži dio oblaka izgledao je kao da visi u zraku i da je tu potpuno fiksiran. Gornji dio se i dalje uzdizao, te je nakon nekoliko minuta bio najmanje 8 kilometara visok.

Niko od naučnika i "svetih" ratnika tog 16. srpnja 1945. nije znao točno koliko će se energije iz ove eksplozije osloboditi. Procjene su bile različite. Neki naučnici iz vojne baze Los Alamosu sumnjali su da će "Naprava" uopće i funkcionirati.

Po njihovim procjenama, ukoliko sve bude u redu bomba bi oslobodila energiju oko 5.000 tona TNT. Nakon eksplozije izračunali su da je eksplozija bila duplo jača, čak 10 000 tona TNT-a. Kasnije se pokazalo da je oslobođena energija od čak 21 000 tona TNT-a, dakle četiri puta više nego što su neki naučnici predviđali. Očigledno, svi ovi neodgovorni ljudi nisu imali predstavu sa čim zapravo barataju.

Da bi smo shvatili kako su ovi sumanuti ratnici tada razmišljali, pogledajmo kako je to izgledalo po sjećanjima nekih od učesnika koja su danas dostupna javnosti.

Postojala su tri bunkera za promatranje eksplozije na razdaljini oko 10 kilometara od nulte točke. Bili su spremni da eksploziju snime iz zraka, da izmjere podrhtavanje tla od udarnog talasa, ali najveći problem im je bio kako izmjeriti količinu radijacije u gornjim dijelovima atmosfere. Niko nije imao pojma kako visoko bi radioaktivnost mogla ići. Meteorološki izvještaj je bio takav da je obećavao vrijeme bez vjetra (ne kaže se u kojem razdoblju ne bi bilo vjetra -da li narednih 50 000 godina), ali su "mudri" vojni planeri za svaki slučaj bili spremni da u slučaju vjetra stanovništvo iz okolnih mjesta evakuiraju.

U završnim sekundama odbrojavanja ovi "neustrašivi junaci ", od kojih su neki priznali da se ipak plaše onog što možda slijedi, polijegali su na zemlju u podzemnom bunkeru i to nogama okrenuti nultoj točki.

Točno u 5.30 ujutro 16. srpnja 1945. imali su priliku gledati zastrašujuću gljivu koja će potpuno promijeniti život na zemlji.

Prva reakcija ovih umobolnika je bila iznenađene, radost i olakšanje: "Od mraka do briljantnog sunčevog bljeska, sve se promijenilo u trenutku".

Za sve njih je ovo moćno oružje značilo da je rat (sa Japanom) gotov. (Naravno, ovi ljudi nisu tada znali, kao što mnogi ni danas ne znaju ko je i zašto uveo Ameriku i Japan u rat, za čije interese je sve to rađeno, ko zaista kontrolira Pentagon, ko je aranžirao napad na Perl Harbur, ko je stajao iza marionete Hitlera, a ko iza marionete Staljina itd. Ali, to nije predmet ovog teksta).

Uranijumska bomba nazvana "Dečko" bačena je na Hirošimu 6. rujna 1945, a plutonijumska nazvana "Debeljko" 9.rujna 1945. na Nagasaki. Kakva simpatična imena su ove psihopate davale bombama!

POSLJEDICE ČOVEKOVOG "STVARANJA" SU UBITAČNE

Trinity test je bila atomska eksplozija vidljiva na prostoru od 300 kilometara unaokolo, da vidimo posljedice. One su dugoročne i znače postepeno umiranje ljudi , ne desetljećima, već stotinama i hiljadama godina nakon radijacije.

Za samo nekoliko sekundi milijarde smrtonosnih radioaktivnih čestica usisano je u atmosferu do visine od 10 kilometara, gdje mlazni avioni lete povezujući čitav svijet.
Samo jedna udahnuta čestica razara tkivo pluća koje grozničavo počinje da se brani i ćelije se umnožavaju sve dok se (po doktoru Krebsu) potpuno ne istroše sve zalihe vitamina B17 i kada se ovaj proces umnožavanja ćelija više ne može kontrolirati. To je rak pluća.

Ukoliko jedna mikroskopska čestica padne na kožu izaziva po istom principu rak kože.

Kako znamo da radioaktivne čestice izazivaju rak kože i pluća?
Test za dokazivanje uzroka svake bolesti je rigorozan. Tako se i radioaktivna čestica, na koju se sumnja, mora izolirati, onda u adekvatnim kontroliranim uvjetima u laboratoriju natjerati da izazove rak kože ili rak pluća kod sisara.
Naučnici su tako žrtvovali desetine hiljada pokusnih životinja koje su namjerno izložili radioaktivnim česticama. Rezultati su bili nedvosmisleni: svaki miš ili štakor u kontaktu sa ovom česticom dobivao bi rak i umirao. Dokazi su neoborivi - radioaktivne čestice izazivaju rak.

Pitanje je sada koliko ima tih čestica u zraku?

Prije nego što su Rusija, SAD i Britanija 5. rujna 1963. sporazumom obustavile nuklearne probe u atmosferi, više od 4.200 kilograma plutonijuma je u nju već izbačeno.
Ako znamo da manje od jednog mikrograma plutonijuma (milionitog dela grama) koji se udahne uzrokuje smrtonosni rak pluća, vidimo da su neodgovorni ljudi izbacili u atmosferu 4,200,000,000 (4.2 milijarde) smrtonosnih doza sa česticom koja ima period raspadanja minimum 50 000 godina.

Djeluje li vam to zastrašujuće? Shvaćate li koliko je bila besmislena "zabrinutost" učesnika Trinity testa da bi vjetar mogao raznesti radioaktivne čestice na širem području Novog Meksika?

Ali, ima i goreg.

Količina plutonijuma o kome je riječ nalazi se u nuklearnom oružju prije detonacije. Nakon detonacije daleko veći broj čestica postaje radioaktivan jer se mnoge ozrače prilikom podizanja prašine ili pijeska usisanog sa tla za vrijeme širenja vatrene gljive.

Ove čestice ozračene u tranzitu formiraju do sada najveći dio dima na bilo kojoj fotografiji nuklearne detonacije. U najvećem broju slučajeva nekoliko tona materijala usisano je i permanentno ozračeno na ovaj način.

Ali, da budemo krajnje restriktivni i da velimo da je samo 1.000 kilograma materijala sa površine usisano pri svakom nadzemnom nuklearnom testu.

Prije zabrane nadzemnog nuklearnog testiranja, Rusija, Amerika i Britanija izvele su 711 atmosferskih nuklearnih testova, tako stvarajući najmanje 711.000 kilograma smrtonosnih radioaktivnih čestica. Njima treba dodati i izvornih 4.200 kilograma iz same bombe, pa se tako može procijeniti da je bruto količina 715.200 kilograma radioaktivnog matarijala. To je više od milion smrtonosnih doza po kilogramu, što znači da su neodgovorni svjetski kriminalci iz državnih vrhova kontaminirali atmosferu sa više od 715,000,000,000 (715 milijardi) takvih doza.

To je dovoljno da izazove rak pluća ili rak kože 117 puta na svakom čovjeku na Zemlji. Ove procjene je iznio novinar i publicista Dž. Vials.

Mlazni avioni raznose ove čestice širom svijeta i one se nasumice talože, ponekad se koncentrirajući čak na mjestima koja su vrlo daleko od mjesta njihovog izbacivanja u atmosferu. Naravno, raznosi ih i vjetar.

Dovoljno je ponekad samo šutirati loptu na pješčanoj plaži i nehotice podići u zrak i udahnuti radioaktivnu česticu.

/dobiveno mailom/