ČOVJEČE, IZBOR JE TVOJ - Odaberi Silu Dobra i Ljubavi, ili Silu Zla, Gnjeva, Ljutnje, Mržnje, Bijesa,..
Neumjerena Želja, Pohlepa, Požuda, Degradacija,.. najveći je grijeh, najveći neprijatelj svakog čovjeka, uzrokovana je Gnjevom - Bijesom, koji se kasnije manifestira Tugom, Depresijom, Neurozama,.. Psihičkim bolestima Duše, a bolesna Duša donosi bolesti Tijelu. Čovjek mijenja jednu neumjerenu želju za drugom, jednu ideju za drugom, a sve u nadi da će u nekoj drugoj želji ili ideji naći zadovoljstvo. Želi doći u posjedovanje nekoga ili nečega za čim teži njegova ograničena smrtna, materijalna želja. On čovjek misli da jedino tako može doći do svog mira. Pretvara se u „lovca na ljudske glave“, on čovjek - lovi, hvata, grabi, stiče, gomila, ali ipak ostaje nezadovoljan - jer ruke su njegove „prazne“. Ali kad bi samo čovječe znao, kad bi samo malo pokazao dobru volju za prevladavanjem želja svog materijalnog tijela,.. kad bi znao da jedino tako u miru, možeš izvršavati sva svoja djelovanja, a da ne žrtvuješ druge.

Čovjek u stvari misli da žrtvuje druge, ali mora znati da je i on sam Žrtva prvo svoja, a zatim i drugih ljudi, baš isto kao što je i Sluga.
Svaki čovjek trpi na neki samo njemu svojstven način, svatko na svoj po zaslugama,.. ali isto tako bude i napadan sa raznih strana od drugih. Kada čovjek dođe u dodir s materijalnim energijama (materijalne stvari koje služe za zadovoljavanje osjetila - bogata vrhunska hrana, odjeća, obuća, kuće, vile, bazeni, hacijende, automobili, brodovi, jahte, avioni,.. kupovanje ljubavi, jer do prave ne može doći),.. i kada te materijalne stvari i sve te materijalne energije njime ovladaju, bez obzira na njegovu stalnu ljubav prema Bogu, a kojom se neprestano hvali obilazeći i "ližući" oltare, stopala i skute "Velikih Gospodara",.. njegov se dodir sa Strasti (kao jahanje na divljem konju) i Izokrenutom Istinom (Iluzijom) - preokreće u Pohlepu, ili drugim riječima, njegov osjećaj ljubavi prema pravoj Istini i Bogu okreće se u Pohlepu.

Kada se čovjekova Iluziju o posjedovanju materijalnoga blaga povećava, pojačava i sve više produžava, ona postaje materijalna pohlepa.
Pa ako materijalna pohlepa nije zadovoljena, ona se postepeno preokreće u Gnjev, gnjev se pretvara u Ljutnju, Mržnju, Bijes, a Bijes graniči sa ubojstvom.
Na primjer :
Čovjek zbog svoje neudovoljene, neostvarene, neutažene materijalne želje postaje ubojica - muž je ubio ženu, prijatelja, nekog tamo drugog čovjeka, a muž je ubio i svoju djecu,.. ljubavnik je ubio ljubavnika i preljubnicu,.. sin je ubio oca i majku,.. a unuk je ubio djeda i baku, ali i strica,.. žena je ubila sestru, ubila je suparnicu, ili neku drugu ženu, ili samu sebe,.. žene su rjeđe ubojice, ali se one više služe manipulativnim sredstvima, krađama, lopovlukom, kao i otrovima,.. a tu je i ubojstvo zbog - droga, opijata raznih vrsta,.. pa ubojstvo zbog kuće, stana, komada zemlje, zbog nekog puta ili neke staze, pa i međe,.. ovo je malo rjeđe,..!

Zato je Pohlepa najveći neprijatelj svakog čovjeka, jer ga potiče da postaje i ostaje kao Rob, kao Sluga Zlog Gospodara u njemu samome, a sve zbog iluzije o materijalnom svijetu.

Gnjev - Ljutnja, Mržnja, Bijes:
Gnjev je manifestacija neznanja. On se može izražavati i u raznim oblicima. Stoga ako se Strast, umjesto da se degradira u neznanje, uzdigne do vrline propisane ispravnim načinom življenja i djelovanja, čovjek tek tada može zahvaljujući okretanju duhovnosti biti spašen od degradacije uzrokovane gnjevom. Čovjek također ima slobodu izbora (,.. a ta sloboda izbora svakoga čovjeka, sastoji se u njegovom ispravnom načinu mišljenja i razmišljanja,.. ali ne u tome da radi što mu padne napamet i što ga je volja,..). Međutim, zbog zlouporabe te slobode koja mu je dana, kada se čovjekove Misli preokrenu u sklonost prema zadovoljavanju svojih osjetila, on tada dolazi pod utjecaj Pohlepe. Kada čovjek nakon dugotrajnih pohlepnih razmišljanja i djelovanja postane zbunjen, a svakako će to jednog dana i postati, jer mora, on se tada počinje zanimati za svoj pravi, ispravan položaj (dharma-ispravno djelovanje).
Tek tada počinju pitanja kao : Tko sam? Što sam? Odakle dolazim? Koja je moja svrha života? Što mi je raditi? Zbog čega ovaj život? Koliko će trajati? Kako će završiti? Da li postoji Inkarnacija i Reinkarnacija? (,.. normalno da postoji, imam primjere,..),.. dakle, pitanjima više nikad kraja, jer čovjek nije ni svjestan da u stvari živi nesvjesno.

Što je nesvjesno?
Nesvjesno je doslovno nesvjesno stanje u nesvijesti, jer nije čovjek ni svjestan, da ničega nije svjestan! I sama težnja prema Bogu, može postati izvor pohlepe, međutim, ako se ta pohlepa pretvori u ljubav prema Njemu samome (Bog je Ljubav, Ljubav je Bog), jedino se tada pohlepa i gnjev mogu produhoviti, pa umjesto čovjekovog neprijatelja - Sile zla (strah), postaje naš prijatelj - Sila dobra (ljubav).

Dobro i Zlo :
„O ubojico ume moj, ne ubij Silu Dobra, već Silu Zla u meni, u mom umu“! Čovječji Mozak, UM-Razum, sposoban je da bude Pozitiva, ali i Negativan. Što će od to dvoje prevladati? Da li će to biti Sila Dobra (ljubav), ili Sila Zla (strah)? Sila Dobra (je Ljubav),.. ali, zašto Strah (sila zla)? Pa ja se ne bojim, ja kao Čovjek vjerujem u sebe, jer vjerujem u Boga. Isus se nije bojao, bio je hrabar u svojoj „kalvariji“ života. Jer, svakako postoji razlog zašto se bojimo, zašto se strašimo, plašimo,..!

Čovjek je ipak Božje dijete, a dijete se ne boji. Ono je maštovito, znatiželjno, istražuje, otkriva, kreativno je, jer dijete je, samo dijete.
Zato čovječe budi dijete! Ne srami se djeteta u sebi! I baš zato što je čovjek Božje Dijete, ne treba se bojati, treba vjerovati u sebe, jer dok vjeruje u sebe, vjeruje u Boga. Otac nikad ne ostavlja svoje dijete, ili možda ostavlja, ali samo onaj, biološki!

A čovjek ima i majku, onu biološku od koje može biti ostavljen, također! Ali ona Nebeska Božanska Velika, Nadnaravna Majka, sigurno čovjeka nikada ostaviti neće, isto kao i onaj Veliki Nebeski Nadnaravni Otac.

Ovdje je riječ o Ostavljanju, ostavljanje je Vezano za Odnose, ako vas jedan od roditelja ostavi, drugi sigurno neće, jer ostavljanje je za Materijalni svijet.
Zato je dobro vjerovati u Boga Oca Svemogućega od kojega čovjek, kao ljudsko biće, nikada iznevjereno i razočarano neće biti, samo ako Mu zna pravilno služiti.
Jer, Čovjek je uvijek Sluga nekome, služi za nekoga ili nešto, pa kad je već stvoren kao Sluga, bolje bi mu bilo da,.. Služi Boga, poštujući Univerzalne Zakone Prirode.

Napisano u Zagrebu,..- Autor teksta : Dolores Rodin, mob – 091/9576-267. (sofija 132)