OK. Budući smo ustanovili da sam normalan čovjek, a ne praznovjerni fanatik koji zazire od svega što ne poznaje, pređimo na jednu temu koja bi mogla zazvučati malo, hm, fanatično.
Jeste li ikada razmišljali o tome što ljudima priječi pogled prema onome što Božić zapravo predstavlja? Što to ljude zasljepljuje kako ne bi vidjeli tko je zapravo središnja ličnost toga blagdana? Reći ću vam, a zazvučat će vam suludo. U pitanju je mit o Djedu Mrazu.
Jesam li pretjerao? Zvuči tako, ali nažalost ipak nisam. Što je danas najvažnija stvar u vrijeme Nove godine i Božića? Darivanje. Lijepo je darivati ljude, nemojte me krivo shvatiti. Međutim, to nije ono o čemu nam Biblija govori. A na koga se u tom darivanju ugledamo, štoviše, što kažemo djeci kada nas pitaju tko im je donio dar? Kažemo da je "donio Djed Mraz".
Moramo imati na umu da je mnogo vjerskih blagdana koje danas imamo nastalo tako što su se pojedini poganski običaji preimenovali kršćanskim imenima i tako postali crkveni. I tu se moramo malo ograditi i reći da su se time uglavnom bavile katolička i pravoslavna crkva. Tako danas oko Nove godine, u katoličkim i protestantskim državama 6. 12., a u pravoslavnim državama 19.12. imamo blagdan koji nazivamo Svetim Nikolom. A ta osoba nije nitko drugi nego onaj koga danas nazivamo Djedom Mrazom, premda postoji veeeeeeeeeeeeelika razlika između crkvenog poimanja i sekularnog poimanja te osobe. Mi sada govorimo o svetom Nikoli kako ga vide milijuni djece širom svijeta, očekujući od njega kakav dar za svoje dobro ponašanje.
A Djed Mraz kakvim ga danas zamišljamo postoji manje od stotinu godina, ako se ne varam, a ako se varam, budite potpuno slobodni i kontaktirajte me da me ispravite. O kome je riječ? Radi se o jednom nordijskom mitu o užasnom starom čarobnjaku, koji živi negdje na sjeveru Europe i jednom godišnje obilazi svu djecu svijeta s ciljem da proždere onu koja nisu bila dobra, a onu koja su bila dobra da nagradi tako što će ih ostaviti na životu. Prekrasno, zar ne?
Zašto ja govorim o ovome? Naime, svjestan sam kako nijedna odrasla osoba pri zdravoj pameti ne vjeruje da takva osoba kao što je Djed Mraz (mislim pritom na ovu noviju verziju kakvu vidimo na reklamama za koka-kolu) doista postoji. Vjerojatno ni 80% djece kojima se o njemu govori ne vjeruju u njegovo postojanje. Međutim, problem je što se o tome toliko priča i uvjerava ljude da čak i ako nitko ne vjeruje u tu priču, ona je tako raširena i prisutna da zamagljuje pravu suštinu toga praznika. Ljudima je mnogo zanimljivije pričati o dobronamjernom djedici, koji nagrađuje djecu za dobro vladanje - ima to čak i neku moralnu poduku - nego o Bogu koji se utjelovio kako bi ih svojom smrću otkupio od grijeha u kome se nalaze - a tu se nalazi ne samo moralna poduka, već i nešto mnogo bolje. Djeluje im primamljivije. Stoga je bitno da mi, kršćani, premda nam nije zabranjeno obilježavati Božić i Novu godinu darivanjem - to je ipak lijepo - ipak ne zaboravimo o čemu se zapravo radi. Pogotovo kada nas krenu bombardirati filmovima u kojima se djecu potiče da "vjeruju pa će vidjeti da Djed Mraz doista postoji".
U zajednici smo imali posebno bogoslužje gdje smo se prisjećali što je zapravo Božić. U našem ultramodernom svijetu je izraz "pravo značenje Božića" postao nekako otrcan i prečesto upotrijebljen, ali ovaj svijet je tu upravo zato tu da se naruga i podsmjehne svemu sto je čisto, pošteno i čestito. Nedavno sam čuo za jednoga britanskoga anglikanskog svećenika koji je bio prisiljen ispričati se vjernicima jer je prethodne večeri u svojoj propovijedi rekao da Djed Mraz ne postoji!!!!! Živimo u vrlo jadnim vremenima kada je cool vjerovati da postoji Djed Mraz, ali je zato primitivno i neobrazovano vjerovati u Krista. Doista je ljudsko bezakonje na svome vrhuncu. Uglavnom, na tom smo se bogoslužju još jednom podsjetili - i neka nam to nikada ne dosadi! - tko je doista Krist, da on nije počeo postojati onda kada se rodio na zemlji, već je na taj način samo ušao u naš svijet radi svoje neizmjerne ljubavi prema ljudima. Naravno, ljubav je u današnjem svijetu još nešto čega se treba stidjeti, jer iskrenost, ljubav, poštenje, čast i osjećajnost nisu osobine modernoga čovjeka. Ali Biblija nas poziva da unatoč svemu tome ne posustajemo, ne gubimo nadu i hrabrost, već da se čvrsto držimo našega Boga i ne dopustimo da naša ljubav prema njemu, a i prema ljudima ne ohladni. Molimo se za ovaj svijet koji misli da je Djed Mraz središnja ličnost Božića, da im Bog u svojoj milosti otvori oči i oprosti im grijehe. A pogledamo li oko sebe, vidimo da se itekako ima što opraštati!
I nemojmo zaboraviti jednu stvar. Znam da dosta toga što sam ovdje napisao djeluje gotovo nevjerojatno - ta radi se o jednom prijaznom starcu koji daruje djecu! - ali sjetimo se da je najefikasniji način na koji će Sotona plasirati svoje laži taj da će ih prvo namočiti u čokoladu.
Čuvajmo se svega onoga što je natopljeno čokoladom, a zapravo je čisti otrov za Radosnu vijest o Isusu Kristu.
Autor: Davor Edelinski; Prema članku Zamislimo se... o Božiću; Izvor: Sionska truba
bglavac
edin.kecanovic
