Čokoladna smjesa bila je poznata još prije 2600 godina, no čokolada kakvu danas poznajemo novija je poslastica. Nizozemac Conrad J. van Houtenu je 1828. godine patentirao hidrauličnu prešu koja je mrvila zrna kakaovca iz kojeg je nastao kakao prah. Englezi (Joseph Fry) su 1847. godine otkrili kako taj prah miješati sa šećerom i rastopljenim kakao maslacem, te je ta smjesa ubrzo postala omiljena.

Švicarac Daniel Peter je eksperimentirao s mlijekom kao sastojkom u čokoladi i uspio je proizvesti prvu mliječnu čokoladu 1875. godine.

Dalje su Švicarci usavršavali proizvodnju čokolade i 1879. godine Rudolf Lindt (Lindt je danas jedna od najpoznatijih tvornica čokolade) je napravio čokoladu koja se topila u ustima (poznata i po nazivu "chocolat fondant").

Mnogi čokoladu stavljaju na popis „zabranjenih“ namirnica jer je iznimno kalorična, sadrži gotovo 30 % masnoća i šećera. Pritom se zaboravlja da sadrži mnogo polifenola, koji su snažni antioksidansi, ali i obilje magnezija i bakra. Najnovija istraživanja pokazuju da bi tamna čokolada kao i kakao u prahu mogli biti zdravi za srce unatoč visokoj količini masnoća jer gotovo za 10 posto povećavaju proizvodnju dobrog kolesterola, HDL, koji štiti krvne žile.

Postoji i nekoliko zabluda o čokoladi kao što su da uzrokuje karijes i akne. No, niz istraživanja pokazalo je da čokolada nema veze sa aknama, niti sa karijesom. Čak je dokazano da neke tvari u čokoladi usporavaju kvarenje zubi.

Čokolada se danas „službeno“ smatra odgovornom za stimuliranje dobrog raspoloženja.

Navodno je Giacomo Casanova konzumirao čokoladu prije osvajanja žena. Ne zna se kakve su doista bile njegove ljubavne performanse, ali može se pretpostaviti da je trebao snažnu psihološku podršku, a našao ju je upravo u čokoladi.