Danas postoji još jedan razlog za masovnu vakcinaciju zbog kojeg se namjerno proizvode pandemije ("ptičiji" "svinjski" "mišiji" ... grip), a to je ubacivanje mikročipa kroz vakcinu. Radi se o nanotehnologiji. Neće nam ubaciti one krntije od RFID čipova na desnu ruku ili na čelo, protiv kojih se davno digla prašina. Ubacuju nam nanočipove, nevidljive golim okom. Njihova namjena je fizička, emocionalna i mentalna kontrola ljudi.

O tome svjedoči čovjek koji je radio na njihovom stvaranju.

Dr. Carl Sanders, elektroinžinjer, pronalazač i savjetnik različitih vladinih organizacija, kao i savjetnik u IBM, General Electric, dobitnik predsjedničke i vladine nagrade za izuzetne pronalaske kaže: 
 

,,32 god. svog života proveo sam u stvaranju novih pronalazaka i prilagođavanju mikročipova za primjenu u oblasti biomedicine. Godine 1968. gotovo slučajno sam uključen u istraživački i razvojni projekat stvaranja kičmenog bajpasa za jednu mladu damu koja je povrijedila kičmu. Tražila se mogućnost za povezivanje motoričkih nerava. Svi smo bili veoma uzbuđeni zbog ovog projekta. Bilo je angažovano 100 ljudi, a ja sam bio glavni inžinjer i nosilac projekta. Projekt se završio stvaranjem mikročipa za koji vjerujem da se sada primjenjuje za pozitivne identifikacije i da je to oznaka. Ovaj mikročip se puni na osnovu tjelesnih temperaturnih razlika. Naravno da ne možemo često ulaziti u tijelo da bi se napunila baterija, tako da ovaj mikročip ima proces punjenja zasnovan na temperaturnim promjenama tijela. Preko milion i po dolara je potrošeno da bi se otkrila dva mjesta na tijelu na kojima je temperaturna promjena najčešća - u oblasti čela, odmah ispod linije kose i pozadina ruke. Radeći na ovom mikročipu nismo imali pojma da će se on pretvoriti u identifikacioni čip. Smatrali smo da je to što radimo veoma humano i svi smo zbog toga bili uzbuđeni. U mojoj nadležnosti bio je sam čip, ne i medicinska strana projekta. Kako je čip sve više počinjao da oživljava posle izvjesnog vremena došlo se do zaključka da je isplativost kičmenih bajpaseva sasvim nezadovoljavajuća, tako da smo morali da potražimo nove oblasti za primjenu čipa. Primjetili smo da frekvencija čipa ima veliki utjecaj na ponašanje, tako da smo počeli da istražujemo mogućnosti primjene čipa na modifikacije ponašanja. Projekat se skoro preokrenuo u elektronsku akupunkturu zbog toga sto smo u jednom trenutku stigli do usmjeravanja mikročipa na to da odašilje signal koji utječe na određene dijelove tela. Pomoću njih je bilo moguće utjecati na promjenu ponašanja. Jedan od projekata nazvan je 'Feniks' i predviđen je za vijetnamske veterane. U ovom projektu koristili smo čip koji smo nazvali 'Rambo čip' a korišćen je za dodatno lučenje adrenalina.

Jedna od primjena čipa je kontrola rađanja, do sada isprobana u Indiji i nekim drugim dijelovima sveta. Kontrola rađanja postiže se tako što se osoba čipom dovede u menopauzu, odnosno izaziva se smanjenje i potpuni prestanak lučenja estrogena. Mikročip može da se koristi i za izazivanje migrenoznih glavobolja, promjenu u ponašanju, za stimulisanje seksa, kao i za uništavanje seksualnog nagona. Sve do sada rečeno nije ništa drugo nego elektronska akupunktura. Postoji 250.000 sastavnih dijelova mikročipova, uključujući i malu litijumsku bateriju. Borio sam se protiv upotrebe litijuma kao sirovine za proizvodnju baterija, ali NASA je u to vreme mnogo radila sa litijumom i to se smatralo velikim dostignućem. Razgovarao sam sa doktorom iz Bostonskog medicinskog centra o tome šta ce se desiti ukoliko se čip polomi i određena koncentracija litijuma se izlije u tijelo. On je rekao da bi posledice bile veoma teške. Kako je razvoj čipa napredovao napustio sam projekat i povremeno imao ulogu savjetnika. Na mnogim sastancima nastupao sam kao stručnjak za primjenu mikročipa. Bio sam prisutan na jednom od sastanka na kome se raspravljalo na temu: kako je moguće kontrolisati ljude ukoliko se prvo ne identifikuju? Ljudi kao sto su Henry Kissinger i pripadnici CIA-e posećivali su takve skupove. Raspravljalo se i na temu kako navesti ljude da povjeruju u neophodnosti ovih čipova. Odgovor se nametnuo - navedemo ih da shvate da mogu da izgube djecu ako ne prihvate čipove i slično. Na ovim sastancima o ljudima se govorilo kao da su stoka. CIA je predložila ideju da se na ambalaži sa mlijekom štampaju slike izgubljene djece. Kako smo razvijali ovaj mikročip njegova identifikaciona funkcija postajala je sve značajnija, a u funkcionalnom pogledu traženo je da čip ima sljedeće mogućnosti: ime i lik (slika lica), lični broj, identifikaciju preko otisaka prstiju, fizički opis, porodičnu istoriju, adresu, zanimanje, podatke o porezu i kriminalni dosije, ukoliko postoji.

70-tih godina učestvovao sam na sastancima "Jedan Svijet" na kojima je diskutovano o čipu i to u Briselu i Luksemburgu gdje se čip pojavio kao tema o svjetskim finansijama. Jedan od tajnih planova, koji svjetska vlada ima da bi se ostvario novi svjetski poredak, jeste da svako dobije svoj mikročip. Svaki ubačeni mikročip bi sadržavao sve detalje ličnosti uključujući i lični broj. Osoba koja je mikročipovana može biti veoma lako locirana i praćena, pomoću kompjutera u službi kontrole svijesti, kojima se rukovodi iz računarskih centara već raspoređenih svuda oko zemaljske kugle. Tehnički se ovo postiže preko mreže mobilne telefonije i preko antena mobilnih telefona, koje sada pokrivaju i najudaljenije i najzapuštenije dijelove svijeta, a proces pokrivanja je svakim danom sve gušći i veći, što je dostiglo alarmantne razmjere. Ono što je najvažnije u ovoj priči jeste da osoba koja je mikročipovana može biti sa velikom lakoćom manipulisana i kontrolisana i to pomoću odašiljanja specifičnih talasa na niskim frekvencijama (ELF). Ovi talasi imaju dejstvo na mozak preko mikročipa koji može u potpunosti izmjeniti uobičajene misli i emocionalne šablone i na taj način navesti čovjeka da se ponaša u skladu sa zamislima nekog drugog - onog koji rukovodi ovim projektom."

Ako u tijelu imamo teške metale kao što su živa i aluminijum, oni reaguju na određene elektromagnetske talase, pri određenoj frekvenciji ti metali mogu da utiču na tijelo i emocije, da izazivaju i mjenjaju raspoloženja od depresije do euforije. Za prijem određenih frekvencija potreban je prijemnik, a to je mikročip. Tako mogu da djeluju na raspoloženja ljudi, od masovne histerije i agresije do individualnih utjecaja na svakog čovjeka. I to je samo jedan od razloga zašto nam daju vakcine pune metala sa nanočipovima (kao što je slučaj sa novom vakcinom "protiv" A/H1N1).

www.ivantić.net