Obavezno čipiranje kućnih ljubimaca s RFID čipom

 

Na pritisak javnosti i mnogih udruga za ljudska prava, njegova proizvodnja i marketing se prekinula 2010. godine. No ono što jako čudi je činjenica da VeriChip nije zabranjen za upotrebu na ljudima i da se još uvijek može dobiti na narudžbu. Koliko je ova obavijest o prekidanju njegove proizvodnje smiješna pokazuju identični čipovi istog proizvođača koji se masovno implantiraju u kućne ljubimce i ostale životinje, kao što vidite na gornjoj slici.

VeriChip u tipičnoj plastičnoj kapsuli

 

Osim činjenice da je VeriChip složena komponenta elektronike koja je u stanju odašiljati i primati podatke (kodiranje čipa s 16 znamenki unikatnih za svakoga ponaosob), on je obložen silikonskom kapsulom, tako da je po zdravlje opasan na različite načine.

Usporedba veličine VeriChipa sa zrnom riže.

Web tiskovine Wired News i Associated Press su izdale istraživačke članke u zadnjih deset godina o povezanosti ovih čipova s različitim kancerogenim oboljenjima od zloćudnih tumora do rakova. Čak i čipovi koji su postavljeni u kapsulice od stakla su se pokazali kao uzročnici malignih tumora i galopirajućih kancerogenih oboljenja na testnim štakorima sa stopom smrtnosti od 1-10% u zavisnosti gdje se čip implantira. Također se pokazalo da isti uzrokuju Li-Fraumeni sindrom s atipičnim svojstvima.

Implantacija VeriChipa

Nakon što su ove tiskovine objavile podatke, prodaja i implantiranje VeriChipova je pala za 40% te im je za toliko i pala vrijednost dionica na burzama. Sam proizvođač ovih monstruoznih naprava se branio činjenicom da FDA nije našla nikakve negativne simptome na ljudima i životinjama koje bi njihov proizvod mogao uraditi. Psi su, na primjer, mnogo otporniji na stvaranje malignih tkiva nego li ostali kućni ljubimci i ljudi koji razvijaju brzo takve bolesti uz pomoć elektroničkih stranih tijela.

U ovom slučaju najviše su svoje zdravlje doveli u opasnost ljudi koji su u sebe ubacili VeriChip, da bi im se tobože promatralo zdravstveno stanje i automatski dijagnosticirale bolesti (iako ovi čipovi nemaju senzore koji bi mogli tako nešto uraditi već služe isključivo za identifikaciju). Korisnici VeriChipa su razvijali sarkome i druge poražavajuće popratne efekte uzrokovane ne samo stranim tijelom već radio zračenjem elektroničkog čipa. Ljudi koji su imali implantirane ove čipove su jako često dobivali simptome slične asbestozi iako je proizvođač tvrdio da nema azbesta u čipu ili omotnici čipa.

Consumers Against Supermarket Privacy Invasion and Numbering ili CASPIAN je udruga koja je prva progovorila o izazivanju kancerogenih oboljenja u miševima u koje je implantiran ovaj čip. Doktorica Dr. Katherine Albrecht sa Sveučilišta Harvard prva je dokazala porazno djelovanje VeriChipa na živa bića i ljude u koje se implanitra ova kancerogena naprava.

Antichips kojeg je osnovao CASPIAN je izdao mnoge znanstvene studije koje otkrivaju koliko je RFID čip opasan po ljude i životinje te su otkrili kako je moćni politički lobi gotovo progurao legalno i prisilno masovno čipiranje u SAD-u 2006. godine.

Da stvar bude gora, gotovo mafijaško lobiranje bogate elektroničke i farmaceutske industrije u Americi se udružilo s Američkom liječničkom udrugom što je rezultiralo oficijelnom izjavom 2007. godine u kojoj ova udruga tvrdi da „RFID čipovi za implantiranje mogu pomoći u identificiranju pacijenata i da zbog toga povećavaju sigurnost i efikasnost brige o pacijentima, te da bi uvelike osiguravali sigurni pristup kliničkim informacijama.“

Udruge za građanske slobode i mnogo liječnici su se više od deset godina borili protiv pokušaja legalizacije čipiranja ljudi ali im to nije uspjelo glede životinja. Za sada većina razvijenih zemalja svijeta zakonski regulira to isto čipiranje, bez obzira što su čipovi dokazano opasni po zdravlje živih bića nositelja čipa. Nevoljko odustajanje od čipiranja ljudi se dogovorilo 2010., no to zasigurno ne znači da se takvi pokušaji ne planiraju u bliskoj budućnosti. Dan danas ista firma proklamira čipiranja djece u svrhu onemogućivanja otmica ili lociranja otetog ili izgubljenog djeteta, tako da svaki roditelj može „zatražiti“ čipiranje djece ako pati od paranoje, bez obzira na ugroženost zdravlja tog istog djeteta od čipa.

VeriChip i njegovi zagovornici tvrde da se čip može implantirati samo u dogovoru s roditeljima ili odraslim osobama koje nešto tako žele, no slučaj objavljen na stranici Natural Society od dana 08.11.2011. pod naslovom “Čovjek tuži bolnicu zbog nelegalnog implantiranja čipa“ kaže sljedeće:

Danac je podigao pravnu tužbu protiv bolnice Alexandra zbog tajnog implantiranja mikročipa u njegovo tijelo za vrijeme operacije 1988. godine zbog čega je mislio da gubi razum jer je „čuo glasove nakon što su mu probodena pluća.“ Mogens Tindhof Honore je imao operaciju prsnog koša i pluća u spomenutoj bolnici, no 1997. rendgenom je ustanovljeno da ima metalni instrument koji sadrži mikročip u lijevom dijelu pluća. U vrijeme kada je gospodin Mogens Tindhof Honore imao operaciju u bolnici Alexandra ova ustanova je bila državna bolnica pod upravom ministra zdravlja Danske. 

Nakon operacije pluća nesretni čovjek je čuo glasove, mislio je da polako ludi i stalno je iskašljavao krv iz pluća. Zbog svega toga bojao se za svoje zdravlje i odlučio je u istoj bolnici napraviti detaljni pregled, no bolnica mu je odgovorila da on nikada kod njih nije bio na operaciji, točnije, da o tome nemaju podataka iako Honore ima otpusno pismo bolnice Alexandra

Positive ID Mengeleovska firma koja je smislia RFID čipove za ljude i životinje.

Čovjeka kojega su zbog te izjave bolnice svi počeli prozivati da je lud iako je još uvjek iskašljavao krv i imao bolove i plućima, je na koncu primila bolnica Mount Elisabeth u kojoj mu je otkriven mikročip u plućima tek sredinom 2010. godine, nakon čega su mu je isti odstranjen u hitnoj operaciji.

Trenutačno je u planu implantiranje istih RFID čipova u hranu, barem je to plan Hannes Harmsa koji je patentirao sustav probavljivih RFID čipova kojima bi bila obilježena i praćena hrana i hrambeni proizvodi sustavom NutriSmart. Kome je potrebno da čipovi ovako ili onako dospiju u ljudska bića mi ne možemo sa sigurnošću reći, no svakako nas uznemirava ovakvo smanjenje ljudskih sloboda s prijetnjom da se pretvorimo u skup kodova i identifikacijskih brojeva.

Nečuveno je da psihopati na vlasti pod svaku cijenu žele čipirane i obilježene ljude. Zagovornici teorija konspiracija su već godinama urlali o opasnostima čipiranja. Naravno da većina ljudi nije obraćala pažnju na tamo neke „luđake“ koji samo uzbuđuju javnost suludim idejama o teorijama zavjere, no RFID čipovi u ljudima nisu samo suluda priča već gotov proizvod koji lobisti psihopata na vlasti već guraju prema nama s obaveznim čipiranjem životinja, tekstila, automobila i robe široke potrošnje.

Koliko ćemo mi u budućnosti uspjeti biti glasni i protivni našem obilježavanju koje nalikuje žigosanju stoke, ovisit će i koliko će ljudskih sloboda uživati naredne generacije. VeriChipu nije uspjelo proći potpuno i obavezno implantiranje ljudi s RFID čipovima 2010. godine, no zasigurno ne znači da netko drugi pod drugim imenom neće pokušati istu stvar u bliskoj budućnosti.

 

 

 

 

 

Izvor:Matrix