Još na zidovima špilja u Španjolskoj starima preko 15000 godina pronađeni su crteži koji prikazuju ljude sa nevješto zamotanim stopalima u životinjsku kožu i krzno, kako bi stopala zaštitili od oštrog kamenja, vremenskih neprilika, temperature tla i sl., kako bi došli do hrane i skloništa.
U drevnom Egiptu cipele su se nosile u posebnim prigodama. Sandale koje su nam svima dobro poznate nije si mogao priuštiti niti nositi baš svatko dok je ukrašavanje obuće bilo dopušteno samo plemstvu.
Kroz povijest su se mijenjali materijali za izradu cipela i njihovi oblici koji također ovise i o vremenskim prilikama, odnosno klimatskim obilježjima tog kraja.
Naravno onaj najviše i najduže korišten materijal je koža zbog svoje kvalitete i dostupnosti, a osim nje koristili su se i raznorazni dodaci od gume, plastike, sandalovine i sl. S godinama se također razvijala i njihova udobnost.
Tek negdje oko 1850. godine se počinje razlikovati lijeva i desna cipela, sve do tad je većina obućara pravila istu za obje noge.
Vjerojatno niste znali da se izum prve cipele s petom pripisuje Leonardu da Vinciju i da su sve do 18. stoljeća visoke pete bile vrlo popularne, čak je jedno vrijeme viša peta označavala viši status u društvu, sve dok odjednom u vrijeme Francuske revolucije nije postalo neprimjereno nositi vrtoglavo visoke potpetice.
No, ovo vrijeme se na sreću, nije dugo održalo, već u 19. stoljeću visoke potpetice se vraćaju u modu te su se kroz raznorazne oblike i veličine sve do danas i zadržale, ponekad čak zanemarujući ono što bi trebalo biti glavno kod cipela a to je njihova udobnost prije svega.