Masažom se smanjuje napetost mišića i poboljšava cirkulacija u tretiranoj regiji tijela. Uglavnom pomaže no ipak nije za svakog niti da se nađe na stolu za masažu niti da masira oko njega. Evo zašto...

Tehnike masaže

Maseri kontroliraju nekoliko varijabli masaže, uključujući okolinu. Suvremena primjena tretmana uključuje:
1. ritam
2. brzinu
3. pritisak
4. pravac
5. trajanje

Većina masažnih tehnika koriste sredstvo za smanjenje trenja, tako da ruke masera klize kožom sa minimalnim trenjem. Često se koriste puder ili ulje. Masažni pokreti moraju biti pravilni i ciklični. Brzina primjene masaže ovisi o tipu tehnike.

Kod nekih pristupa ( tapotement, perkusija) brzina primjene masaže je nekoliko puta u sekundi, dok je kod drugih puno sporija. Količina pritiska ovisi o tehnici i željenim rezultatima. Lagani pritisak može rezultirati opuštanjem, relativnom sedacijom i može smanjiti grč. Za razbijanje miogeloza i intervencije u dubljim nivoima tkiva može biti potreban veći pritisak. Za tretmane edema i rastezanje vezivnog tkiva je općenito potrebna srednja jačina pritiska. Smjer masaže je često centripetalan kako bi se osigurala bolja mobilizacija tekućina prema centralnoj cirkulaciji. Slijed tretiranih tkiva je često centripetalan kao i smjer masaže.

Kada se tretiraju mišići, pokreti su općenito paralelni s mišićnim vlaknima. Ako je cilj tretmana smanjenje priraslica, sile rastezanja trebaju buti kružne ili barem uključivati komponente poprečnih vlakana. Područje koje se tretira masažom ovisi o stanju koje se tretira.

Trajanje tretmana ovisi o području koje se tretira, željenim terapeutskim ciljevima i pacijentovoj toleranciji. Postoje velike varijacije trajanja tretmana, što često ovisi o promjenama koje se dešavaju na tkivu tokom masaže. Ako se masaža provodi prije drugih tretmana, trajanje može biti određeno rezultatom potrebnim za optimiziranje slijedećeg koraka tretmana. Trajanje terapeutskog programa masaže može biti od jednog tjedna do nekoliko mjeseci i ovisi o željenim terapeutskim ciljevima. Pacijent se mora s vremena na vrijeme ponovno pregledati, ovisno o dijagnozi i terapeutskim ciljevima, a da bi se osigurao zadovoljavajući napredak.

Fiziološki efekti masaže

Masaža rezultira nekim mehaničkim učincima. Mehanički pritisak na meka tkiva pomiče tekućine. Tekućine se pomiču u smjeru manjeg otpora pod statičkim silama koje su rezultat pritiska ruku masera, ali ako je težište sila pokretno, stvara se gradijent pritiska. Pretpostavljajući da nema značajnih otpora, pritisak se smanjuje proksimalno prema maserovoj ruci. Jednom kada mobilizirana tekućina napusti meka tkiva, ulazi u venske ili limfatičke sustave nižeg pritiska. Količina tekućine mobilizirana u pojednimo tretmanu je najčešće mala, ali fizijatar mora biti svjestan fiziološkog efekta u pacijenata sa značajno oštećenim kardiovaskularnim ili bubrežnim funkcijama. Kod tretiranja limfedema, masaža se izvodi više proksimalno, nakon čega se pomiče više distalno, što je bazirano na vjerovanju da se prvo mora otvoriti proksimalna blokada limfnih kanala da bi se prepustila mobilizacija distalnih tekućina i proteina.

Masaža gnječenjem i udaranjem smanjuje edem. Kao dodatak mehaničkim efektima, kod masaže dolazi do otpuštanja histamina, koji uzrokuje širenje površinskih krvnih žila i pomaže u ispiranju otpadnih produkata metabolizma. Povećava se venski dotok krvi u srce, što povećava udarni volumen srca.

Neki dokazi upućuju na to da masaža povećava krvotok i na suprotnoj strani ( kontralateralno), ali mehanizmi ovog pretpostavljenog učinka nisu ustanovljeni. Ovi efekti mobilizacije tekućina su važni kod labavih ili neaktivnih udova jer u tim slučajevima obično nije prisutna normalna kompresija kao rezultat kontrakcije skeletnih mišića. U nekoliko zadnjih godina studije su pokazale da masaža može smanjiti viskoznost krvi i hematokrit i povećati broj cirkulirajućih fibrinolitičkih tvari. Dobiveni podaci objašnjavaju uspjeh masaže u smanjenju duboke venske tromboze. Masaža može biti kontraindicirana kod postojeće tromboze.

Ostali sastojci krvi koji se mogu povećati putem masaže uključuju mioglobin, kreatin kinazu, laktat-dehidrogenazu itd. Privremeno povećanje u količini ovih tvari može biti rezultat curenja iz lokalnih mišićnih stanica uslijed primjenjenog pritiska. Laktati se također smanjuju u masiranim mišićima. Masaža može smanjiti mišićni spazam i povećati silu kontrakcije skeletnog mišića. Smanjeni spazam i povećanja izdržljivost mogu biti rezultat ispiranja otpadnih produkata metabolizma uslijed mobilizacije tekućina i povećanog protoka krvi, kao i vjerojatno smanjena bol u mišićima.

Refleksne promjene

Masaža stimulira kožne receptore, vretenaste receptore i površinske skeletne mišiće. Ove strukture proizvode impulse koji dolaze do kralješničke moždine, proizvodeći različite efekte, uključujući opuštanje ili podraživanje pojedinog segmenta.

Psihološki učinci masaže

Masaža općenito povoljno utječe na osjećaj opuštenosti u pacijenata. Nije dokraja istraženo da li se radi samo o placebo učinku ili je uzrok u nekom neotkrivenom refleksu. Maseri često uključuju različite psihofizikalne tehnike, kao što su imaginacija, za vrijeme tretmana. Nedavna ne-randomizirana prospektivna studija o masaži u glavnom američkom centru za liječenje raka pokazala je kako masaža utječe na različite simptome u velikom broju pacijenata. Preko tri godine, 1290 pacijenata bilo je tretirano običnom (švedskom) masažom, laganim dodirom ili masažom stopala, ovisno o željama pacijenta. Prije i nakon dvadesetominutne masaže pacijenti su ispunjavali upitnik o svojim simptomima. U otprilike 50% pacijenata simptomi su bili reducirani i osjećali su otprilike 10-postotno poboljšanje. Najveće poboljšanje vidjelo se kod simptoma kao što su tjeskoba, mučnina, depresija i bol.

Terapeutski ciljevi i indikacije za masažu

Masaža može biti upotrijebljena kao primarna terapijska intervencija ili kao dodatak ostalim terapeutskim tehnikama. Upotrebljava se za (1) mobilizaciju međutkivnih tekućina, (2) smanjenje oteklina, (3) poboljšanje krvotoka lokalno, (4) smanjenje mišićne boli i ukočenosti, (5) opuštanje te za (6) sprječavanje ili otklanjanje priraslica. Masaža se koristi i za izmjenu patofiziologije primarnog stanja ( npr. kontrakture), ili za sprječavanje te izmjenu štetnih efekata prije korištenih tretmana.

Kod hospitaliziranih pacijenata koji su koristili masažu uočeno je poboljšanje raspoloženja, samopouzdanja i smanjenje tjeskobe. Ovaj fenomen je rezultat olakšanja fizikalnih simptoma i boli, a može biti povezan i sa smanjenjem napetosti.

Drugi terapeutski efekti masaže uključuju relaksaciju mišića. Masažom se smanjuje napetost mišića i poboljšava cirkulacija u tretiranoj regiji tijela. Mišićna relaksacija može biti rezultat pojačane stimulacije receptora. Time se povećava broj signala koji stižu u kralješničku moždinu što rezultira promjenama u refleksim putovima koji dovode do smanjenja mišićne napetosti.

Ostali učinci masaže su otpuštanje enkefalina, proizvodnja endorfina, potpomaganje u apsorbciji fibroznog tkiva, poboljšanje gipkosti vezivnog tkiva, poboljšanje limfatičke cirkulacije ( u nekim studijama 7-9 puta) te poboljšanje funkcije NK stanica (stanica ubojica koji sudjeluju u obrani organizma). Tanabe i Nakayama su došli do podatka da kod životinja mehanička stimulacija, kao što je masaža, dovodi do toga da se u masnim stanicama inhibira ekspresija adipogenetskog transkripcijskog faktora na receptorima u peroksisomima gdje se akumulira energija. Oni smatraju da na taj način masaža može pomoći u smanjenju masnih naslaga u tijelu i time kod pretilosti.

Kontraindikacije za masažu

Masaža je kontraindicirana u slučajevima kada bi mogla pogoršati stanje organizma, uzrokovati neželjenu destrukciju tkiva ili širenje bolesti. Malignitet, tromboza, aterosklerotski plakovi ili infekcija tkiva mogu se proširiti masažom.

Apsolutne kontraindikacije za masažu uključuju:

1) duboku vensku trombozu, zato što poboljšanjem krvotoka u udovima može doći do otkidanja tromba sa zida krvne žile i time do embolije,
2) akutne infekcije,
3) krvarenje i
4) svježe, otvorene rane.

Relativne kontraindikacije uključuju:

1) nedovoljno zaraslo tkivo,
2) osjetljivu kožu,
3) kalcificirana meka tkiva,
4) presatke kože,
5) atrofičnu kožu,
6) upaljeno tkivo,
7) malignitet,
8) upalne mišićne bolesti te
9) trudnoću.

Fizijatar bi trebao biti svjestan opreza upotrebe masaže kod osoba s kroničnom boli. Masaža može potencirati snažne psihofizičke efekte i time nenamjerno uzrokovati lažnu nadu kod pacijenta. Kod svih pacijenata, ciljevi terapije moraju biti postavljeni na početku i tretman treba biti prekinut kada su ciljevi postignuti.

MojDoktor

www.net.hr/zdravlje