CERNIK

Od 1536. godine Cernik i njegova utvrda služe za okupljanje turskih četa koje osvajaju psunjske utvrde Šag, Podvrško te Rešetare, Drežnik i Gračanicu, a kasnije iz Cernika kreću prema Čazmi, Kraljevoj Velikoj, Moslavini, Sisku, Hrvatskom zagorju, Lici i Primorju. Ahmet-beg cernički 1581. s Ali-begom pakračkim prodire do Ivanić Grada i Turopolja, l582. do Vrbovca otkud u Cernik dovodi "silu plijena i roblja". 1591.g. sandžak-beg Džafer iz Cernika pomaže bratu Hasan-paši u opsadi Siska, ali u za njih kobnoj bitci 15. 6. 1593. obojica pogibaju. Od poraza kod Siska Turci polako odstupaju na istok, iz Pakraca prenose sandžakat u Cernik jer se ovdje između Požege i Gradiške na Savi osjećaju sigurnima. No česti upadi carske vojske u Slavoniju pa i u Cernik, hajduci i narodni ustanici prisilili su Turke da vode ogorčene borbe za Cernik, da ga, nakon razaranja i spaljivanja utvrde i naselja više puta obnavljuju i utvrđuju sve do 17. listopada 1691. godine kad su ga zauvijek napustili i preko Save otišli u Bosnu povukavši sve muslimansko stanovništvo.U cerničkoj utvrdi obnašao je službu dizdara Franjo Bukovački, kapetan Petra Zrinskog koji je u uroti pregovarao s Turcima, ali nakon što su uhićeni P. Zrinski i K. Frankopan, više se nikada nije vratio premda mu je car 1671. g. oprostio "izdajnički čin" .

1688. sve civilne kuće i osvojenu utvrdu dao je razoriti i spaliti carski general Caprara držeći da je ova "tvrđavica slaba i nesposobna da se brani od Turaka". Karlovačkim mirom i kasnijim uređenjem granice na Savi prestala je vojnička važnost cerničke utvrde koju sa cijelim posjedom i sedam sela car daruje 1707. Maksimilijanu Petrašu, barunu i carskom generalu, koji se istakao u borbama protiv Turaka osobito uz granicu na desnoj obali Save, Petraš obnavlja utvrdu i gradi podrume kojih prije nije bilo zbog vodenih jaraka oko utvrde, a u Cernik čije je stanovništvo pobjeglo i raseljeno, dovodi sa svojih vojni u Bosni veći broj Hrvata iz okolice Tuzle. Oni će useliti u preostale turske kuće na brežuljku i danas zvanom Petraševac, a Petraš će ih koristiti za rad na obnovi utvrde i za poljoprivredne poslove na vlastelinstvu. Obrambeni bedemi nestaju, unutar njih grade se kuće, nastaju ulice i Cernik dobiva karakter urbaniziranog trgovišta. Petraš koji nikad nije živio u Cerniku, prodaje utvrdu i posjed pukovniku Marku Markoviću čiji sin Stjepan 1756. g. dogradnjom kata i drugim preinakama bivšu utvrdu pretvara u barokni dvorac. Uređuje se okoliš, sadi park, proširuje vrt, grade pomoćne gospodarske zgrade. 

18. i 19. st. izmijenilo je bivšu cerničku utvrdu, a nakon Markovića Dvorac i vlastelinstvo prelaze iz ruke u ruku mnogih stranaca (Bomballes, Colloredo, Müller, Mađarska banka za parcelizaciju, Društvo "Helwetia", Strickler, Bois de Chesne) da bi 1917. vlasnikom postao grof Šandor Kulmer iz Šestina kod Zagreba. Njegov sin Aleksandar grof Kulmer uredio je Dvorac, uveo električnu rasvjetu na parni stroj, oplemenio park, a kako je bio svjetski putnik i lovac, u jednoj kuli Dvorca dao je urediti tursku sobu sa suvenirima i fotografijama sa svojih putovanja po arapskim zemljama. Kupovao je po Europi i svijetu rijetke primjerke namještaja, lustere i slike za sobe i salone u Dvorcu. Sve će to propasti tijekom 2. svj. rata i nakon nacionalizacije 1946.g. Kulmeri napuštaju Cernik i odlaze u Zagreb.