Legendarni Giacomo Casanova poznat je kao ljubavnik kojem ni jedna žena u Europi nije mogla odoljeti.

Danas, dva stoljeća nakon njegove smrti još uvijek je sinonim, ali i uzor za sve playboye.
Ipak, istražujući za svoju knjigu Judith Summers otkrila je kako je Casanova bio daleko od hladnokrvnog iskorištavača žena, unatoč legendi koja ga prati. Bio je profeminist čija su vjerovanja kako je žena ravnopravna s muškarcima bila daleko ispred vremena u kojem je živio.

Unatoč brojci od 200 žrtava koje je uspio zavesti, postojalo je još mnogo žena koje su molile za njegovu darežljivost, ljubaznost – i njegovu ranjivost.

Casanova je rođen u Veneciji 1725. godine, a unatoč tome što je kroz prvih osam godina života smatran „imbecilom“ (patio je i od snažnog krvarenja iz nosa), nadmašio je očekivanja roditelja i postao najmanje intelektualno jednak muškarcima svojih godina. Razumio je ljudsku psihu toliko da bi mu i Sigmund Freud pozavidio, imao je fantastičnu memoriju i osobnost koja je impresionirala svaku osobu koja bi ga upoznala, od Voltaira do Katarine Velike. Otac mu je bio glumac i redatelj, a majka poznata europska glumica.

Svoje crkvene karijere odrekao se kako bi postao vojnik, nakon toga poduzetnik, autor i zavodnik. S 21 godinu je zapao u loše društvo, međutim jedan događaj u potpunosti mu je promijenio život. Vraćajući se iz svatova u kojima je svirao violinu zapazio je u gondoli mletačkog plemića kojemu je pozlilo. Casanova mu je spasio život, a ovaj mu u znak zahvale dao slugu, sobu i deset cekina na mjesec, što mu je omogućilo lagodan život i pristup visokom društvu.

Visok manje od 1,80 m Casanova je bio iznimno privlačan. Nikad nije pomišljao na brak, a znao je kako mu ni jedna žena ne može odoljeti.

Venecijanske vlasti uhodile su Casanovu jer su ga smatrale opasnim. Izrečena mu je i zatvorska kazna od pet godina zbog protuvjerskog ponašanja i uvrede morala, no iz zatvora je pobjegao u Pariz, gdje je upravo zbog bijega postao popularan, jer se smatralo kako je iz tog zatvora nemoguće pobjeći. S vremenom postaje omiljena osoba na dvoru francuskog kralja Luja XV.

Casanova i dalje nije imao stalne prihode, ali se uvijek odijevao jako dobro, imao skupe kočije, raskošne večere, te je volio trošiti na žene i kocku. Živio je od plaćenih poslova i usluga koje je obavljao za francuske vlasti. A najveću zaradu ostvario je organizirajući lutriju. Od provizije, u samo godinu i pol, zaradio je u današnjim omjerima oko milijardu franaka. Da nije živio iznimno raskošno i poročno mogao je umrijeti kao bogataš. Ali to njega nije ispunjavalo. 

Najveću prijevaru izveo je s gospođom D‘urfe, izvedba je trajala oko 4 godine. A nakon prijevare Casanova je rekao: „Pružajući potporu ludim zamislima te dame nije mi se činilo da je varam, jer to je već učinjeno i nisam je nipošto mogao prestati iskorištavati. Da sam joj iskreno rekao da su njene ideje smiješne ne bi mi vjerovala pa sam se prepustio struji“.

S 52 godine vratio se u Veneciju, ali se nakon svađe s plemićima morao se ponovno odseliti. Grof Josef Balnstein ponudio mu je mjesto knjižničara u svome dvorcu u Teplicama. Tu je živo sve do smrti. U dobi od 72 godine, na nagovor liječnika, započeo je pisati autobiografiju. Napisao je 12 naslova, a i do danas je to jedna od najvećih autobiografija svih vremena.

U Londonu je i sam postao ljubavna žrtva. U ljeto 1763. upoznao je Marianne de Charpillon šesnaestogodišnju kurtizanu, koja se nadala kako će upoznati bogatog muža koji bi joj uzdržavao obitelj. Novopridošao iz Pariza s novcima u džepu, Casanova je bio idealna žrtva. Na prvom sastanku Marianne mu je obećala kako će patiti za njom. I održala je svoju riječ. Iskoristila je sav njegov novac, a nikad se nije odrekla svoga posla i bila samo njegova. Toliko ga je izluđivala da je jednom prilikom na javnom mjestu, u parku stavio i nož na njen vrat prijeteći kako će je ubiti.
Ipak, kad god bi se Casanova  pokušao distancirati od nje, Marianne bi ga uvjerila da ostane. Ta igra miša i mačke natjerala ga je da osvoji njeno srce po svaku cijenu.
Nakon što joj je dao novac, odjeću i skupe darove, gotovo da joj je dao i svoju moć zavođenja. Casanova, sofisticiran 30-godišnjak, nikad odbijen ostao je nemoćan pred jednom mladom kurtizanom. Nikad se nije potpuno oporavio od tog poraza.

Ipak smatra se kako je jedna od najvećih njegovih ljubavi bila je Henriete (kako ju je on zvao, njeno pravo ime bilo je najvjerojatnije Adelaide de Gueidan). Bila je nevjerojatno lijepa žena s dobrim vezama. Nesretno udana, odlučila je uzeti sudbinu u svoje ruke i pobjeći od muža. Na putu je upoznala je Casanovu, a on se zaljubio u nju.

Izvor: Casanova's Women: The Great Seducer And The Women He Loved,  Judith Summers